Prometne nezgode u inozemstvu: Zašto je važan europski izvještaj o nesreći?

Bild 1 vergrößern +

U slučaju nesreće važno je popuniti tzv. europski izvještaj

U slučaju prometne nesreće, postupak je u prvom trenutku svudje isti: pomoći eventualnim stradalima, nazvati prvu pomoć te postaviti trokut upozorenja. Ako se nesreća dogodila na napreglednom mjestu, na primjer u zaklonjenoj krivini, ispod vrha brda i sl., trokut se mora postaviti dovoljno daleko. Osiguravajuće kuće, specijalizirani odvjetnici i drugi napominju da uvijek treba zvati i policiju, bez obzira što to u svim zemljama nije propisano. U nekima, kad je, primjerice, riječ o manjoj materijalnoj šteti, policija nije dužna izaći na teren nego samo u slučaju ljudskog stradanja i veće materijalne štete.

No, kako god - sa ili bez policije - uvijek je neophodno je da se o nesreći napravi zapisnik, da se po mogućnosti sve fotografira, od eventualnih svjedoka uzmu podaci – ime, adresa, broj telefona. Naime, kasniji zahtjev za odštetu vozač može podnijeti samo uz dokaze. Uputno je stoga prilikom putovanja u inozemstvo pri ruci imati i jedan ili više formulara tzv. „europskog izvještaja o nesreći“. Time je stvar olakšana. Taj europski izvještaj o nesreći – ili na njemačkom: Der Europäische Unfallbericht – predstavlja solidnu bazu za kasnije reguliranje odštete.

Na formularu se navode podaci o oba vozača, njihovom osiguranju, vozilu i drugom, a kako je došlo do nesreće treba prikazati i grafički – tko je iz kog pravca dolazio, kako je došlo do kolizije i sl. Na formular se unose i podaci o očiglednim oštećenjima. Za oba vozača pitanja su jednaka, ali osiguravatelji napominju da se kod formulara posebno obrati pažnja na točku 14 – odnosno na primjedbe, njem. Bemerkungen. Tu treba upisati sve što kasnije može biti važno, uključujući i to da se s drugim vozačem – sudionikom nesreće - ne slaže o pojedinim stvarima. To je važno navesti zato što se u svim zemljama taj izvještaj ne tretira jednako. Na primjer, u Francuskoj, Nizozemskoj, Belgiji i Luksemburgu – tko ga potpiše – ne može iz njega ništa opozvati, recimo reći – bio sam u šoku, toga se nisam sjetio, to sam krivo ili nepotpuno naveo i sl.

Formular potpisuju oba vozača i svatki zadržava po jedan primjerak. U slučaju da imaju različite formulare i na različitim jezicima, vozači zadržavaju popunjeni original, a kopije moraju razmjeniti. Kod različitih viđenja uzroka nesreće i drugog uputno je da svaki vozač popuni svoj primjerak formulara. Treba dodati da postoje i dvojezični – na primjer – njemačko-engleski formulari, a neki autoklubovi za par eura nude i formulare s pitanjima na pet europskih jezika. Europski formular s pitanjima na njemačkom može se i besplatno kopirati s interneta.

U pravilu, kad je riječ o nesreći u drugoj zemlji, tada se sve odvija prema njenim pravima, cijenama i troškovima: primjerice procjena štete, troškovi odvjetnika i suda, visina odštete i drugo. Tko želi ići na sigurno i izbjeći moguće neugodne posljedice u tom smislu, može u sklopu svoga općeg auto-osiguranja – Kfz-Haftpflichtversicherung – sklopiti dodatno - za slučaj eventualnih šteta nastalih u inozemstvu, njem. Auslandschaden-Schutzversicherung. U tom slučaju stvar uzima u ruke vlastito osiguranje, a ne osiguranje vozača koji je skrivio nesreću.

Tko nema takvo osiguranje, ima drugu mogućnost: u Njemačkoj se može obavijestiti koje je osiguranje nadležno za stranog vozača iz bilo koje zemlje članice Europske unije. Dovoljno je znati njegovu registarsku oznaku. U tom slučaju – iz Njemačke se naziva besplatni broj 0800 – 25 026 00, a iz inozemstva 0049 – 40 300 330 300. Za slučaj da se osiguranje stranog vozača ne javi u roku od tri mjeseca, njemačkom vozaču preostaje mogućnost da se javi uredu za žrtve prometnih nesreća u Hamburgu i da preko njega potegne pitanje odštete.