Međuetnički suživot: Internacionalna nagrada udruženju Adopt Srebrenica

Bild 1 vergrößern +

Valentina Gagić, jedan od začetnika Adopta

Ideja o projektu Adopt Srebrenica rađa se 2005. godine prilikom dodjele Internacionalne nagrade Alexander Langer dr. Irfanki Pašagić, psihijatrici rodom iz Srebrenice, za njen trud u pružanju pomoći ženama žrtavama nasilja već od početka bosanskog konflikta. Udruženje Adopt Srebrenica predstavlja jedan od svijetlih primjera, aktivnog nevladinog sektora u Bosni i Hercegovini koji svojim konkretnim djelovanjem utiču na poboljšanje općeg stanja života u Bosni i Hercegovini.

Ciljevi projekta

Među početnim ciljevima projekta Adopt Srebrenica bila je i želja da se pokuša pronaći potencijal mješovite međuetničke grupe u sredini koja je duboko obilježena posljedicama konflikta. Na ovaj način su u udruženju Adopt Srebrenica željeli favorizirati razvoj inicijativa međukulturalnog dijaloga posebno usmjerenim na mlade generacije. Merka Duraković i Valentina Gagić su iz Srebrenice i zajedno rade na promociji i realiziranju ciljeva udruženja Adopt Srebrenica, a zajedno i žive i rade u Srebrenici. Merka i Valentina žele da istinska priča o suživotu u Srebrenici bude što prisutnija u javnosti.

Valentina je i jedan od idejnih tvoraca najprije neformalne grupe Adopt, a danas jedna od čelnih ljudi udruženja Adopt Srebrenica: „Meni je žao što moram to da kažem, ali upravo su mediji i političar autoriteti koji mogu doprinijeti puno, a bila sam sama svjedok bezbroj puta kada mediji nisu željeli da saslušaju moje izjave do kraja jer su bile pozitivne i nisu odgovarale određenoj uređivačkoj politici. Mislim da tu stoji velika odgovornost, kako na medijima, tako i na političarima da neke svoje snage usmjere makar na ljude koji tamo žive i da smanje taj teret s kojim se svakodnevno nosimo. Konstantno se vještački prave tenzije tamo gdje ih ne treba biti i to dodatno opterećuje ljude koji tamo žive.“

Širenje djelovanja

Ovih godina odrađen je veliki posao zasnovan prvenstveno na izgradnji veza i dijaloga čime je grupa Adopt Srebrenica porasla i ojačala, postavši priznatom na lokanom i internacionalnom nivou u promociji kulture međuetničkog suživota, mira, poštivanja ljudskih prava i zaštite manjina, antidiskriminacije i nenasilnog upravljanja konflikima. Adopt Srebrenica, nakon 10 godina postojanja kao neformalna grupa, 2015. godine postala je udruženje. „Ideja i inicijativa je bila da okupe grupu mladih ljudi koji će dati svoj doprinos u procesima izgradnje trajnog mira kroz neke aktivnosti koje su usmjerene na suživot i pozitivne društvene vrijednosti“, navodi V. Gagić.

Međunarodna sednica sjećanja

Udruženje Adopt Srebrenica je jedan od organizatora Međuanarodne sedmice sjećanja koja se od 2007. godine svakog ljeta održava u Srebrenici. Tokom godina ova međunarodna manifestacija proširila je vlastite aktivnosti na druge gradove u Bosni i Hercegovini, Srbiji i Hrvatskoj uključujući sve više institucija, udruženja i istraživačkih centara, lokalnih i međunarodnih. U susret obilježavanju 20 godina od genocida u Srebrenici, ovo udruženje je, uz još nekoliko nevladinih organizacija organiziralo u Tuzli veliku međunarodnu konferenciju „Može li Evropa bez multikulture?“. Valentina Gagić: „Željela bih istaći da je to veza sa konferencijom koja je održana 1994. godine upravo ovdje, u Tuzli, i na kojoj je Aleksandar Langer dao značajan apel, zajedno sa ljudima u Tuzli, da se spriječi sukob u Bosni i Hercegovini.“

Zagovarači pomirenja i suživota

Učesnici konferencije su bili neki od dosadašnjih dobitnika nagrade Aleksandar Langer, kao i aktivni zagovarači pomirenja i suživota na cijelom prostoru Balkana. Osnivač Foruma građana Tuzla i politički analitičar Vehid Šehić, bio je učesnik i konferencije prije 21 godinu, kao i ovogodišnje. Smatra da je primjer udruženja Adopt Srebrenica, ideja vodilja ka boljem životu u Bosni i Hercegovini: „To su mladi ljudi koji nose posljedice iz onog rata, gdje je svako oštećen na jedan ili drugi način, ali su smogli snage da zajednički rade i to pruža nadu u bolje sutra. Takva udruženja treba pomoći, njih ne smijemo zaboraviti i zaqjednički raditi na uspostavljanju pomirenja. Oni su jedna bitka karika. Ti mladi iz Srebrenice su osobe kojima trebamo odati dužno poštovanje i ne zaboraviti da oni žive u Srebrenici.“

Adopt budi nadu

Slično razmišlja i doktorica Irfanka Pašagić, po čijoj je ideji ovo udruženje i nastalo. Rođena Srebreničanka, učinila je mnogo da kroz projekte Srebrenica pokuša prevladati sve probleme u postkonfliktnom periodu. „Mislim da Adopt grupa budi nadu. Dovoljno je vidjeti te mlade ljude, popričati malo s njima. Nisu oni jedini. Jednim kvalitetnijim radom, animacijom, Adopt grupa i slične grupe mogu biti puno veće i mogu puno više doprijnijeti da život počne da se dešava u Srebrenici. Ja, bez obzira na sve, jako vjerujem u Srebrenicu, jako vjerujem u Srebreničane, jako vjerujem u grupu Adopt i slične mlade, koji mogu pokrenuti da Srebrenica ne bude interesantna samo 11., već da se u njoj život odvija tokom čitave godine“, kaže I. Pašagić.

Formiranje Dokumentacionog centra

Zajedno rade i na projektu, koji, kako kažu, za njih ima poseban značaj. Riječ je o formiranju Dokumentacionog centra Srebrenica, u kojem prikupljaju podatke, fotografije i informacije o prijeratnom životu u Srebrenici. O ovom projektu govori nam Merka Duraković: „Ideja je nastala 2013. godine i do sada je prikupljeno oko 200 fotografija. Time bi smo pokazali kakav je život bio prije, kako su ljudi funkcionisali, kako su bili jednaki i da su komšije se zapravo družile i kako to treba i danas da bude. Kada smo radili intervjue s ljudima, koji su nam posuđivali fotografije za preslikavanje, probudile su se te emocije da smo svi ljudi i da smo svi zapravo jednaki. Mislim da bi smo mogli reći da nam je uspio projekat kada bi se ponovo Srebrenica počela da budi i da bude baš kao što je nekad bila.“

Evropa ne može bez multikulture

Prema riječima ljudi okupljenih oko projekta Adopt Srebrenica, primjera sličnih njihovom i priča o ljepoti zajedničkog života u sredini poput Srebrenice, je mnogo. Žalosno je, kako kažu, da se vijesti koje narušavaju tu sliku puno lakše plasiraju, od onih koje oni promoviraju i zagovaraju. Jasan odgovor na pitanje, po kojem je nazvana konferencija održana u Tuzli, jeste da Evropa bez multikulture, ne može, zaključak je svih njenih aktera. Ukoliko Bosna i Hercegovina želi biti dio evropske slike, onda bi principe, po kojima svoj rad zasnivaju u udruženju Adopt Srebrenica, zasigurno trebalo slijediti.