Atletičar Amel Tuka : Svjetski podvig trkača iz Kaknja

Bild 1 vergrößern +

Amel Tuka 25. 08. 2015. prilikom osvajanja svjetske bronze u Pekingu

Svakome ko zna situaciju u bh-sportu uspjeh Amela Tuke je pravo sportsko čudo, nezamisliv podvig, koji je ljudima u Bosni i Hercegovini mnogo više od obične sportske pobjede. To je uspjeh koji im je vratio ponos, nadu i dostojanstvo. Najbolji sportista BiH u 2015. godini već se sprema za nove velike rezultate.

Doček za pamćenje

Teško je prisjetiti se blistavijeg trenutka za Bosnu i Hercegovinu od te nezaboravne avgustovske noći na zeničkom atletskom stadionu Kamberovića Polje, kad su hiljade oduševljenih ljudi u pravom transu dočekale Amela Tuku nakon Svjetskog prvenstva u atletici. Ljudi željni uspjeha i radosti, u isto vrijeme su pjevali od oduševljenja i plakali od sreće, proslavljajući njegovu bronzanu medalju, prvu u istoriji bosanskohercegovačke atletike. Uz svjetlost reflektora i blještavilo vatrometa, smjenjivale su se ovacije tom skromnom momku i nevjerica da je takav neopisiv uspjeh mogao postići neko iz Bosne i Hercegovine, gdje je sport odavno na izdisaju i gdje su sportisti prepušteni sami sebi. Ljudi su se osjećali kao da su iz sumorne svakodnevnice umarširali ravno u bajku.

„Mislim da je ovo velika stvar za Bosnu i Hercegovinu, prva medalja zvanično na svetskom prvenstvu. Amel će, ja vjerujem, u budućnosti svoj kvalitet samo potvrđivati.“

„Pa, ovo je vasionski rezultat građanima Bosne i Hercegovine, a pogotovo Zeničanima, koji su zajedno trčali sa Amelom, vjerujte mi.“

„Ja mislim da je ovo za našu zemlju jedna velika stvar. Amel je sjajan sportista. Ovo je stvarno, ono što se kaže, bronza zlatnog sjaja.“

Meteorski uspon

Dvadesetpetogodišnji Kakanjac je preko noći postao ponos cijele zemlje, iako do jula gotovo niko nije ni znao za njega. Međutim, velikom pobjedom na utrci dijamantne lige u Monaku, gdje je postigao najbolje vrijeme na planeti u 2015. godini na 800 metara, krenuo je njegov meteorski uspon. Bronzana medalja na svjetskom atletskom prvenstvu kruna je njegove dosadašnje karijere, ali to je nesumnjivo samo najava njegovih budućih velikih rezultata.

Odrastao u radničkoj, rudarskoj sredini, potpuno je svjestan da se s njegovim velikim uspjehom identifikuje ogroman broj običnih, skromnih ljudi, kojima njegove pobjede vraćaju ponos: „Presretan sam što sam ovo uradio za svoju zemlju, preponosan, i Bosna i Hercegovina ovo zaslužuje. Ponosan sam još više zato što je ovo prva medalja za Bosnu i Hercegovinu od njenog osamostaljenja. Ja se nadam da će biti još medalja. Nema ništa ljepše kada vas vaši ljudi, vaš narod voli i poštuje. Ja sam u ovom trenutku najponosniji i najbogatiji čovjek na svijetu baš zato što imam ovu podršku koju drugi nemaju.“

Uspjesi i bez podrške institucija

Podvig Amela Tuke, kao uostalom i uspjesi drugih bosanskohercegovačkih sportista, još je monumentalniji kad se zna da sportisti u Bosni i Hercegovini doista nemaju nikakvu podršku institucija. Njima je pravo dostignuće da se uopšte pojave na velikim takmičenjima jer se suočavaju sa najbanalnijim problemima, od nedostatka sredstava za put i hotelski smještaj, do ishrane i treniranja. Prisjetićemo se samo kadetske košarkaške reprezentacije Bosne i Hercegovine koja je ovog ljeta osvojila zlato na Evropskom prvenstvu u Litvaniji, a samo dan-dva prije toga bio je upitan i njihov dolazak na šampionat jer nisu mogli dati garancije o plaćanju hotelskih troškova.

Kad se zna da se na velikim takmičenjima susreću sa vrhunskim sportistima, čiji sportski savez često imaju budžete jače od mnogih država, onda je jasno da su institucije Bosne i Hercegovine pale na ispitu ili im vrhunski sportski rezultati ništa ne znače. Političari i funkcioneri su tu samo kad se u trenucima slavlja treba slikati sa sportskim junacima. Čuveni košarkaški trener Bogdan Tanjević, koji je bosanskohercegovački sport proslavio širom svijeta, ne može shvatiti da institucije nisu u stanju da prepoznaju značaj i moć sporta u savremenom svijetu.

Bogdan Tanjević: Ne može se bez sistemskih sredstava

„Mislim da je vrijeme da se ovi sportski savezi, koji se bave sportovima u kojima imamo više šanse objektivno da postignemo neki rezultat - a samim tim to je interes i zemlje, to je promocija zemlje i ostalo – da se njima obezbijede uslovi da mogu normalno da funkcionišu. Niko se tu ne zanosi, mislim, naravno, ni ljudi koji vode te saveze, da mogu imati takvu organizaciju i toliko materijalnih sredstava na raspolaganju kakve imaju ove velike zemlje. Ali ovdje je toliko malo potrebno. To ne može bez sistemskih sredstava.“

Kraj godine je obično vrijeme kad se sumiraju rezultati, kad se prisjećamo svih sportskih uspjeha i kad biramo najuspješnije sportiste. Na kraju 2015. godine bosanskohercegovačkom žiriju doista nije bio nikakav problem izabrati najuspješnijeg među tim mladim ljudima. Meteorski uspon Amela Tuke za građane je mnogo više od sportskog uspjeha. To je put da ponovo osjete ponos i dostojanstvo i da shvate kako čovjek, uprkos nimalo obećavajućoj bosanskohercegovačkoj svakodnevnici obojenoj ravnodušnošću, ipak može biti veliki, čak i u planetarnim okvirima.