Streličarstvo: Sport kao mentalna joga

Bild 1 vergrößern +

Mostarski streličari na treningu

Oko 35 mladih ljudi različitih uzrasta dolaze na treninge Streličarskog kluba “Streličar” iz Mostara. Riječ je o – za to područje – sasvim novoj vrsti društvene aktivnosti, pa je tako navedeni klub osnovan ne tako davno - 1. decembra 2014. godine, iako su se njegovi članovi družili i šest mjeseci prije zvanične registracije.

U klubu “Streličar” kažu da se tradicija bavljenja tim neobičnim sportom u Bosni i Hercegovini mjeri sa nekih desetak godina, dok – recimo – susjedna Hrvatska, tvrde, ima i nekoliko decenija “staža”. Što se tiče BiH, prvi čovjek kluba “Streličar” iz Mostara, Đanan Bakamović u pogledu broja klubova, objašnjava: “Mi imamo svega možda sedam-osam, s tim da je Banja Luka začetnik ovog sporta i naravno jedno vrijeme su oni nama mentori bili, a sada se takmičimo jedni s drugima”.

Štaviše, kaže Bakamović, ni prije posljednjeg rata u BiH – što je često osnov za poređenje u mnogim oblastima – u Mostaru, recimo, nije bilo organizovanije streličarske aktivnosti. “Pošteno, ja ne znam da je bila neka tradicija streličarstva. Tražili smo i u dokumentima Sportskog saveza Grada Mostara, oni nemaju nikakav zapis o tome da je bilo neko streličarstvo. Spominjali su se neki ljudi da su išli na neka takmičenja, ali nije bilo ništa organizovano. Tako da mogu s ponosom reći da je ovo prvi klub, u stvari”.

Kakav je streličarstvo, zapravo, sport? U Streličarskom klubu “Streličar” kažu da - kada se dođe u klub - nije potrebno ništa osim dobre volje, jer tu su glavni rekviziti - lukovi i strijele, posebni prostori za prste i ruke, te mete. Đanan Bakamović opisuje kakvih sve lukova ima: “Recimo, ja pucam složenim lukom, koji je prvotno napravljen za lov. Mi ga danas koristimo u svrhu metnog gađanja. Isto tako, drveni lukovi koji su se koristili u staroj Engleskoj, “longbow” takozvani, oni se koriste u svrhu takmičenja. Onda imate olimpijske lukove, koji su popularno nazvani tako zato što su jedini priznati lukovi na olimpijadi”.

Naoko je riječ o prilično jednostavnom sportu: uzmete u ruke luk i strijelu, nategnete i ispustite. Međutim, to uopšte nije tako. Za bavljenje ovim sportom potrebni su prilična snaga i vještina, kažu u klubu “Streličar”. Tako član kluba Marko Bokšić kaže da je - na primjer - brzina strijele i do 200 km/h, kod profesionalnih lukova, koji imaju silu natega preko 25 kg: “Naši lukovi, koji su školski lukovi, 'goli' lukovi, znači, njihova sila natega je oko 11 kg, 24 funte. Znači, sama snaga nije toliko potrebna koliko je više potrebna, da kažem, tehnika povlačenja”.

Kada se radi o streličarstvu, kaže voditelj kluba “Streličar” Đanan Bakamović, riječ je o strasti, ali... “Isto tako riječ je o jednoj vrsti mentalne joge, koja ljudima dozvoljava da sve svoje frustracije mogu fokusirati na jedno mjesto, gdje, znači, poslije treninga skoro svi ustvari koji su bili ovdje, su osjetili neko olakšanje, takoreći. Nije ovo neka sad 'priča', nego stvarno jeste tako. Ko god dođe, ko god proba, ostane”.

Oduševljenje ovim sportom, ne kriju mnogi članovi kluba “Streličar”. Tu na treningu upoznajemo 8-godišnjeg Matea Blaževića, koji je redovan na treninzima, uprkos tome što je prikovan za invalidska kolica. Zašto voli streličarstvo, Mateo priča: “Zato što mi je malo zabavno i to što volim da gađam i tako, malo i kod kuće gađam i eto”.

Članica kluba “Streličar” je i mlada Njemica Pauline Sieger, iz grada Potsdama. Pauline je inače učenica Koledža Ujedinjenog svijeta u Mostaru i za streličarstvo kaže da je taj sport jednom probala u Njemačkoj i svidjelo joj se: “Nekako 'ispraznite' glavu i nekako ste samo koncentrisani na sam sport i na sljedeći hitac. I mislim da je to nešto prelijepo”.

U klubu je još jedna učenica Međunarodnog koledža, Emily Camargo, iz savezne države Nebraska, u Sjedinjenim Američkim Državama: “Zaista je veoma opuštajuće. I zaista se zbog toga osjećam dobro. Posebno jer tu je Đanan naš trener, a tu su i moje kolege iz razreda. Da, to je zaista lijep dio moje radne sedmice i školske godine”.

Šta mu predstavlja streličarstvo, član kluba Marko Bokšić govori: “Ono što ovaj sport nudi je ta neka smirenost u gađanju samom, ta izoliranost od ostatka svijeta. Znači, bukvalno neki potpuni psihički mir imate. Što bi rekli budisti – zen”.