Streličar Zoran Vonić: Od rekreacije do državne reprezentacije

Bild 1 vergrößern +

Od 35 članova sisačkog Streličarskog kluba “Siscia” desetak ih redovito sudjeljuje na natjecanjima. Među njima je i policajac Zoran Vonić kojem je streličarstvo u početku bila tek rekreacija: “U klubu sam od 2009. godine. Tu sam došao trenirati. Najprije je bilo tako da se uopće nisam želio natjecati, nego rekreativno se baviti tim sportom i, eto, završio sam sada na redovnim natjecanjima. Ušao sam u reprezentaciju, što mi je jako, jako drago, jer stvarno je bila velika konkurencija.”

No, unatoč tom uspjehu i sudjelovanju 2014. godine na seniorskom svjetskom prvenstvu u Turskoj, u Antaliji, te na dvoranskom natjecanju u Francuskoj, u Nimmesu, Zoranu Voniću – kako naglašava - nije cilj biti u državnoj reprezentaciji, nego baviti se tim sportom zbog zadovoljstva koje mu to donosi: “Većinom je to ljubav, a ne nešto drugo. Nije cilj biti u reprezentaciji. Bit je baviti se tim sportom.”

Skupo zadovoljstvo

U Sisačko-moslavačkoj županiji ima pet streličarskih klubova: po jedan u Glini, Kutini i Sunji, a u Sisku su dva. U svima ima ukupno nešto više od stotinu članova. Bilo bi ih i više, ali oprema je – za prosječne hrvatske prilike - skupa.

Dobar luk, nišan i strijele - koje su potrošni materijal, jer se “habaju” i lome, kao i drugo potrebno za taj sport - koštaju više tisuća eura, priča Zoran Vonić, pa se i on snalazi na razne načine: “Nešto malo bavim se servisiranjem tih lukova i s time se samofinanciram, koliko uspijem. Taj sport zahtjeva iznimno puno odricanja. Ne znam koliko si jedna prosječna obitelj u Republici Hrvatskoj može priuštiti, primjerice, nišan od 500 eura. Za mene je to veliki iznos. Kad sam išao zbrajati te “sitnice”, koje pripadaju opremi, došao sam do iznosa od blizo 3000 eura.”

Ni taj iznos, priča dalje Zoran, nije uložen odjednom, nego se godinama odvajalo za opremu: “To se od 2009. pomalo skuplja, stavlja na hrpu i sad imamo “opremicu” koja koliko, toliko može parirati ne novoj, ali je dobra, zadovoljavajuća.”

I kćeri krenule očevim stopama

Ipak, prije ili kasnije, čini se da će 38-godišnji Sisčanin Zoran Vonić još dublje morati posegnuti u džep. Naime, što se luka i strijele tiče, i kćeri su krenule očevim stopama: “Imam dvije kćeri, i one su se time počele baviti po malo. Već gađaju dosta kvalitetno, što je najbitnije.”

Pod kvalitetnim gađanjem podrazumijeva se da strelice završavaju u centru mete – dodaje ova zaljubljenik luka i strijele, a kad nije tako, kaže, frustriran je. Srećom, razloga za frustraciju nema puno. Poput još nekih članova Streličarskog kluba “Siscia”, postiže veliku preciznost: na priličnoj razdaljini može pogoditi i kovani novčić: “Mi gađamo 50 lipa sada – na 18 metara.” Tako nešto može se samo mirnom rukom i uz odličnu koncentraciju, no to se uvježbava i za to služe treninzi – kaže Zoran Vonić.

Natjecanje - umjesto odlaska na godišnji

Međutim, ovom policajcu koji radi u smjenama, trenizi služe i kao odmak od stresnog posla, a odlazak na natjecanje – kao godišnji odmor: “Pa tko danas više ide na godišnji odmor?! Živimo u lijepoj državi, sve smo već vidjeli! Čemu onda ić' po moru i bacat' se dolje, među strance, u more, jel' tako?! Malo crnog humora u tome svemu...! Godišnji odmor je otići na jedno lijepo međunarodno natjecanje. Ovaj sport za razliku od nekih drugih sportova nema toliko agresive i prisutnosti adrenalina. Ja imam dosta stresan posao, meni je to odmor. Pravilno bavljenje tim sportom dosta pomaže i u statici i u koncentraciji. Eto, meni je to neki psihički otok na kojem sam samo ja i jako sam zadovoljan.”