Rates of Exchange - NRW u Hrvatskoj: Nikola Ukić - gost Radio Foruma

---

Bild 1 vergrößern +

Nikola Ukić, kustos projekta "Rates of Exchange" u studiju WDR Funkhaus Europa

Radio Forum: Nikola, ti si se upravo vratio iz Zagreba s otvaranja izložbe. Kako si uopće uspio realizirati ovakav zahtjevan projekt kao što je “Rates of exchange”?

Nikola Ukić: Projekt je pripreman dvije godine. Uzeo sam dovoljno vremena kako bih prije svega pomirio načine rada u Hrvatskoj i Njemačkoj, koje sam smatrao od početka kao najvećim preprekama. Financijska sredstva kojima smo raspolagali bila su nam dosta ograničena zato je bilo nužno sve podrobno isplanirati kako nebi došlo do prekoračenja budžeta, koji se obično dogadja jer se zbog vremenske stiske ne može izvesti drukčije.

Kao inicijator ove ideje projekt sam započeo prijavom za nagradu „Nachwuchspreis NRW 2014“ koju dodjeluje Kunststiftung NRW. Bio sam tako izabran i projekt je dobio sredstva, pod uvijetom da se polovica budžeta sakupi s hrvatske strane. Dakle, dodjela te nagrade od strane te prestižne zaklade je bio početak/rođenje projekta, ali onda sam morao naći još dodatne sponzore – I ovdje u Sjevernoj Rajni Vestfaliji – ali i u Hrvatskoj. Uz Kunststiftung NRW kao glavnog financijskog nosioca projekta u Njemačkoj, te zaklade Krieger Stiftung, sredstva su s hrvatske strane osigurana iz Ministarstva culture RH, Grada Zagreba i Goethe instituta Hrvatska. Sve je to naravno nastalo u suglasnosti i suradnji s Muzejem Suvremene umjetnosti iz Zagreba, posebice s koautorom ove izložbe gospodjom Natašom Ivančević.

Radio Forum: Izložba želi dati uvid u suvremeno stvaralaštvo umjetnika u NRW. Upadljivo je da su mnogi umjetnici– upravo kao i ti - završili akademiju umjetnosti u Düsseldorfu. Koji su te kriteriji vodili pri koncipiranju ove postave?

Ovoj izložbi nije dodijeljena neka odredjena tema, već je želja bila prikazati izbor od deset umjetničkih pozicija mladje i srednje generacije koje trenutno djeluju u NRW-u. Kako smo bili odredjeni zadanim prostorom koji nam je stavljen na raspolaganje, a to je samo jedna prostorija – tj. prostor No Galerije u Muzeju Suvremene umjetnosti, nužno je bilo pronaći način na koji će se pristupiti ovom postavu. Ovakvi projekti gdje se izmijenjuju dvije zemlje s umjetničkim pozicijama, obično su obilježeni revijalnim karakterom. To znači, pokušati zastupiti sve umjetničke izraze, i egzemplarno izabrati nosioca u svakoj od tih disciplina.

Ja sam pokušao problemu pristupiti malo eksperimentalnije. Zbog već spomenutog ograničenja prostora nužno smo morali dovesti radove u medjusobnu komunikaciju, a ne ograničiti dijelove izložbe na grupe radova. Pri izboru umjetnika posebice se je vodilo računa o medjusobnim odnosima koje ovaj izbor može proizvesti. Pri tom se nije tražio nužno naglasak na referencijalnim radovima koji svaki od ovih umjetnika može ponuditi. Želja je bila naglasiti istraživanje načina na koje se kontradikcije ili tenzije, ali i harmonije mogu dovesti u stanje koegzistencije (Enwezor), također tematizirati pitanje kooperacije, osjećaja za kolektivno, ali i samo-organiziranja. Zato je pri izboru ovih umjetnika posebno pridodana važnost, na ostvarivanju rizomatične mreže različitih pristupa, čineci pri tome jedno izlagačko tijelo.

Radio Forum: Očito je takav pristup ostavio i dojam na sama umjetnike sudeći po izjavi Alexandre Bircken, jedne vrlo renomirane umjetnice iz Koelna koja ima mnogo iskustva. Ali koja priznaje da je prilikom postave izložbe Rates of Exchange stekla nova iskustva.

Evo, što kaže Alexandra Bircken: “Postavljanje izložbe bilo je ludo... Prisutni su bili svi umjetnici osim jednog... Međusobno se baš i nismo dobro poznavali, a Nikola nas je pozvao da zajedno postavimo naša umjetnička djela... i zajedno smo razmišljali da li je dobro ovako ili je bolje onako... .Ja sam htjela izložiti još jedno, treće, djelo, ali od toga sam odustala. Svi skupa smo radili na tome da nađemo zajedničko rješenje i Nikola nas je stalno zvao, vraćao natrag u diskusiju – i to je bilo sjajno. To uopće nije uobičajeno, naprotiv! Većinom je, kad dođeš, prostor već određen, posebice kad je riječ o skupnim izložbama i onda možeš vidjeti kako ćeš se snaći, odnosno postaviti svoj rad. Ali ovdje je to savršeno ispalo – to nije uobičajeno i za mene je to zaista sjajno iskustvo!

Radio Forum: Umjetnica Alexandra Bircken o samom postavljanju… Koje si umjetnike iz NRW-a još izabrao?

Nikola Ukić: Izbor je pao na desetak umjetnika koji su trenutno najaktivniji u ovom djelu Njemačke, ali ne samo u Njemačkoj već i kada se gleda medjunarodno. Tu je Alexandra Bircken, Peter Ewig, Diango Hernández, kubanski umjetnik koji živi već duže vrijeme u NRW-u, trenutno jedan od najeminentnijih umjetnika koji je pristao sudjelovati u ovoj izložbi, što mi je izuzetno drago. Nadalje, takodjer jedan vrlo inovativan umjetnik Tobias Hantmann, pa Freya Hattenberger, Rita Kanne, Peter Ewig, Jan Scharrelmann, Monika Stricker, Stefan Wissel i ja.

Svi oni su bili zastupljeni sa svojima aktualni radovima. Ideja je bila skupiti te umjetničke pozicije koje mogu zajednički funkcionirati kao jedno izlagačko tijelo. To je bio osnovni kriterij za izbor ovih umjetnika i mislim da smo u ovom načinu postava i aranžiranja radova u prostoru uspjeli ostvariti ono što nam je bila najveća želja - a to je, da kroz dialog izmedju radova ostvarimo njihovo iščitavanje na više razina. I to je ono što se uspjelo dogoditi u Zagrebu. Ti radovi su na zadovoljstvo svih umjetnika jednostavno su zaživjeli u jednoj novoj konstelaciji i to je bilo ono što nas je jako radovalo.

Radio Forum: Nikola Ukić, idejni tvorac i kustos izložbe Rates of Exchange koja je upravo otvorena u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu, na kojoj se vide radovi umjetnika iz NRW-a iz posljednjih deset godina. Nikola, čini mi se je da razumijevanje pojma “rizomatična mreža” ključno za shvaćanje ove izložbe...

Nikola Ukić: Za mene proces rada u ateljeu i proces postavljanje izložbe u izlagačkom prostoru ima istovrijedni značaj. Aranžiranje radova u zajedničku instalaciju uzima izuzetnu važnost, posebno kod ovakvih grupnih izložbi s snažnim inividualnim pozicijama s kojima smo se susreli u ovom projektu.

Ovim postavom istaknute su tako neke kvalitete radova koje bi inače ostale skrivene ili neprepoznate, ujedno se svim radovima pridodala ista vrijednost i isto vrijeme, a da se pri tom nije favorizirala određena pozicija u instalaciji.

Moram naglasiti da kod svih koji su sudjelovali u instaliranju svojih radova upravo je ta međusobna interakcija činila veliko zadovoljstvo. Ostvarena je neka vrst mreže ili zajednice. Ovakav sustav može se mozda najbolje pojasniti botaničkim terminom rhizomom. U novoj filozofiji termin je prihvaćen kao metáfora za poststrukturalistički model shvaćanja sistema u kojem živimo.

Radio forum: Nikola, ti si imao i susret sa studentima Zagrebačke likovne akademije, koju si i sam završio pa si potom otišao na onu u Düsseldorf. Po čemu se one razlikuju?

Nikola Ukić: Da, imao sam prilike studirati na obje akademije. Krajem devedesetih na ALU Zagreb, i od 2000-2004 godine na Kunstakademie Düsseldorf. Škole se razlikuju po mnogočemu, ali možda jedna od osnovnih razlika je da ALU u Zagreb daje naglasak na tradicionalnom pristupu umjetnosti, polagajući uglavnom računa na trima osnovnim likovnim disciplinama. Mislim pri tome na slikarstvo, kiparstvo i grafiku. U moje vrijeme se tada tek počimalo multimedijalnom klasom, koja je bila izborna. U Düsseldorfu je pristup bio u potpunosti slobodan. Studenti imaju odredjeni obavezni teorijski program ali sve ostalo bilo je prepušteno studentima samima koji u komunikaciji s mentorima razvijaju svoj rad.

Radio Forum: Pristupom Hrvatske Europskoj uniji otvorile su se i nove mogućnosti. Kako umjetnici mogu “profitirati” od tog novog velikog tržišta koje naravno ima i svoja pravila?

Nikola Ukić: Hrvatskim ulaskom u EU otvorilo se vrlo interesantano i može se reći, intrigantno područje EU, o kojem se nažalost jako malo zna. Uglavnom se na Hrvatsku umjetnost gleda kroz nostalgični pristup prema ex-jugoslavenskoj povijesti, kroz tematiziranja stanja svijesti istočnog bloka, pri čemu se miješaju privatne ispovijesti s kolektivnim traumama. Istovremeno na području bivše Jugoslavije postoji umjetnost koja je duboko povijesno vezana za europski kulturni krug i neizbježna je kada govorimo o kompletnoj kulturnoj karti Europe.

Radio Forum: Riječ je o razmjeni umjetnika. Pretpostavljam da bi nakon što su njemački umjetnici bili u Zagrebu i oni iz Hrvatske doći u Düsseldorf. Kada?

Nikola Ukić: Razgovori o povratnoj izložbi već su u tijeku, te se nadam da će do povratne izložbe hrvatskih umjetnika u NRW doći u naredne dvije godine. To je bio i jedan od mojih glavnih motiva kada sam započeo s ovim projektom. Mislim da je ostvaren prvi korak i da će se u buduće nastaviti sa suradnjom.

Radio Forum: Hvala na ovom razgovoru. Bio je to kustos izložbe Rates of Exchange – NRW u Hrvatskoj. Izložba se može sve do 28.11.2015 razgledati u prostoriji NO Gallery Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu.