Serbinale - festival srpskih umjetnika u Berlinu: Natalija Miletić: Svi smo mi moderni nomadi

Bild 1 vergrößern +

Ivan Bošković za vrijeme performansa "Home Migration"

Serbinale, naziv koji se lako pamti. Njegovi idejni tvorci i organizatori, bolje rečeno organizatorke su tri mlade Berlinčanke srpskog porijekla Milica Trifunović, te sestre Jelena i Natalija Miletić. Tri djevojke treću godinu zaredom, uglavnom svojim entuzijazmom i tek uz male podrške partnera, kao što je to ove godine fondacija Heartfact, pod vođstvom Biljane Srbljanović, uspijevaju organizovati respektabilan festival, koji stiče sve više pobornika. Ovaj puta na temu „Moderni nomadi“.

Natalija Miletić: „Svi smo mi na neki način moderni nomadi, ovde u Nemačkoj se zovemo Gastarbeiteri. Ideja je bila da kroz različite programske celine koje imamo ove godine doprinesemo globalnoj raspravi na temu migracija i migranti, pronalaženjem novog identiteta. Ove godine to pokušavamo na iskustvima naših ljudi koji ovde žive i rade“.

A ovdje, u Berlinu živi i radi red uspješnih umjetnika porijeklom iz Srbije, pomenimo samo neke, Tanja Ostojić, Marta Popivoda, Sanja Lukjačenko, Ivan Bošković te Jovana Popić. Za „Serbinale“ izabrani od dvije kuratorke festivala Zorane Đaković-Minniti te Mie David, koja objašnjava zašto je za nju pitanje identiteta od velikog značaja: „Kada smo počele da pričamo o ovoj izložbi, ideja je bila da govorimo o onome što je za našu generaciju stalno pitanje, to pitanje identiteta. Ja sam rođena 1974. i pripadam toj generaciji. Moja sestra živi u inostranstvu, moje dve kume također. To pitanje gde ste kad ste između, kome pripadate, gde vam je kuća i kako se ophodite prema toj zemlji i ona prema vama, to pitanje gastarbeitera, to se savršeno uklapa u koncept Serbinala kojim promovišemo našu kulturu ovde u Berlinu.“

Kosmopolitizam važniji od patriotizma

Za Jovanu Popić, koja je bila jedna od učesnica diskusije na istu temu, održanu u subotu navečer, je življenje između dviju kultura stanje na koje se naprosto navikne, kaže umjetnica rođena 1977. godine u Jugoslaviji, u Zadru. Jovana Popić je studirala u Beogradu i Berlinu, nosilac je brojnih međunarodnih priznanja i izlaže širom svijeta, pa se, dodaje, i osjeća, prije svega, građaninom svijeta: „Ja mislim da jedino osećam tu geografsku pripadnost Mediteranu. Ali sad neka Jugoslavija sama i Srbija i regija balkanska se toliko promenila, toliko vlasti i političkih promena. Za mene je to dakle geografska pripadnost koja je dosta na toj emitovnoj ravni, koja nema veze sa pragmatičnošću ili sa patriotizmom. Ja nisam nikakav patriota.“

Slično to vidi i Ivan Bošković, autor performansa pod nazivom „Home Migration“, na srpski on to prevodi kao „Selidba kući“. Njegov rad na izložbi, jedna igra sa posjetiocima, je posvećen pticama selicama: „Suština je u tome da ptice selice imaju dva državljanstva. Igra se sastoji u tome da učesnik zavrti jedno jaje u centru i dobije jednu od ptica selica. Onda je svaka od tih ptica-selica problem za sebe. Ili je iz Sudana ili Maroka, ali je u stvari Njemica. Ili je Francuskinja ali je s druge strane iz Konga. A onda dolaze problemi pošto pola godine žive tamo i moraju da se vrate kući.“

Novi Serbinale i iduće godine?

I Ivan Bošković, koji inspiraciju za svoje radove nalazi u politici, religiji, istoriji se, iako kod kuće u Beogradu i Berlinu, smatra kozmopolitom. Najveći problem globalnog svijeta, problem izbjeglica, jednako aktuelan i u Srbiji i u Njemačkoj, najbolje pokazuje koliko je važno da se više ljudi, kao građani svijeta osjećaju odgovornima za ljude u nevolji, dodaje on. Znaju to najbolje mnogi porijeklom iz Jugoslavije, koji su utočište od rata i sami morali potražiti negdje drugdje i koji danas i iz tog razloga, žive između dviju kultura.

Ovakvi festivali su prilika da se kultura iz koje potiču Ivan i drugi umjetnici, približe njemačkoj publici, što je organizatorima i ovaj puta pošlo za rukom. Jedna od posjetiteljki: „Ja sam udata za jednog Srbina ali koristim ovu priliku da dovedem prijatelje koji po prvi puta imaju dodir sa srpskom kulturom. Pričinjava mi zadovoljstvo da dovedem nove ljude ovdje.“ Brojni posjetioci, a i organizatorke se nadaju i novom Serbinalu, iduće godine u ovo vrijeme.