Dragoljub Rakić: Hotelijer koji voli putovati svijetom

Bild 1 vergrößern +

Njemački je učio još na Kosovu iz rječnika, a donio je sa sobom i tečno znanje, srpskog, albanskog, engleskog i ruskog, dok je kasnije svladao najprije njemački, te naučio i grčki, talijanski, španjolski, te poljski, na kojemu uglavnom razgovara sa suprugom, Poljakinjom iz Šlezije. U braku su 27 godina i roditelji su dviju odraslih i osamostaljenih kćerki.

Prva tri mjeseca svog boravka u Njemačkoj, Dragoljub je radio sa stricem fizičke poslove u šumarstvu, što mu je, kaže, bilo prilično naporno, ali se ubrzo snašao: zaredao je od restorana do restorana s upitima da li bi ga zaposlili i ubrzo je dobio mjesto pomoćnog kuhara u jednoj talijanskoj pizzeriji, gdje je 1988. uznapredovao do glavnog kuhara. Tu je svladao umijeće talijanske kuhinje, a kad je otvorio svoje restorane pri teniskom i konjičkom klubu u Marburgu, specijalizirao se i za riblja jela, dok je već prije ovladao i pripravom balkanskih delicija.

Nakon tako radno provedenih osam godina, Rakić kupuje kuću otvara svoju pizzeriju i još jedan restoran, a prije 4 godine iznajmljuje tê nekretnine i seli u Rauschenberg, u blizini Marburga, gdje preuzima hotel „Venezia“ s pripadajućim restoranom. Iako su prethodna četiri vlasnika na istom mjestu radi slabog poslovanja, kako mu je rečeno, morali otići, Rakić se hrabro latio posla, ubrzo je izašao na dobar glas i zauzet je radom danju i noću. Događa se da i kada namjerava imati slobodan dan, njegovi stalni gosti jednostavno dođu i napune restoran, a Dragoljub ih nema srca odbiti.

Rakićeva majka živi s njegovim bratom u Kraljevu, kamo su morali 1999. godine iseliti s Kosova, gdje su ostavili puno imovine, pa im Dragoljub često odlazi u posjet, dok im je lani sagradio i novu kuću.

Kako je Dragoljubu Rakiću posao uvijek išao od ruke, priuštio si je mnoga putovanja, koja su mu, tvrdi, najbolja relaksacija od napornih, katkad i 20-satnih radnih dana: veli da je obišao cijeli svijet i sve obale od Kube do Azije, a misli da mu je to uspjelo zato, jer je živio spontano i nije se nikad kruto držao planova.