Nikola Borić: Jedna unikatna karijera

Bild 1 vergrößern +

Nikola Borić

Podno planine Papuk, u blizini slavonskog gradića Orahovica, u selu Kokočak, na osami je sklepao kućicu od drveta, pruća, slame i blata, te se tamo prijedobno samoumirovio. Više se ne bavi ničim, osim življenjem u prirodi. Sredinom 90-ih je Borić studirao kineziologiju u Zagrebu, pa završio na Institutu za sport u Novom Sadu. Nakon toga je bio nadasve uspješni atletičar – triatlonac bez izgubljene utrke, član reprezentativne vrste Hrvatske, zatim trener, koji je pomogao mnogim hrvatskim sportašima osvojiti titule na Olimpijadama, primjerice u Sidneyu i Ateni Ani Sršen i Gordanu Kožulju. Tvrdi da je u Hrvatskoj „proizveo“ više od 100 državnih prvaka u 30 različitih sportova.

Kasnije je svoje znanje prenio u inozemstvo, gdje je nastavio nizati uspjehe, poglavito s etiopskim i kenijskim maratoncima, pridonijevši njihovim pobjedama u Dijamantnoj Ligi, te u osvajanju maratonskih utrka u New Yorku, Parizu i Londonu. Nikola Borić je svoj radni vijek proveo putujući po svim kontinentima, odsjedajući u luksuznim hotelima, u Dubaiu čak onome sa 7 zvjezdica, živeći u nebrojenim gradovima u preko 50 država svijeta. Odluka o drastičnom životnom preokretu talila se 9 godina, a za to vrijeme je Nikola posvuda tražio mjesto gdje se želi skrasiti, za što su preduvjeti bili šuma u divljini s izvorima vode i potokom, bez ljudi. U Kokočaku pokušava živjeti, kako veli, na samoodrživ način: higijenu održava u obližnjem potoku, a sav potreban mu materijal za gradnju i drugo nalazi u okolini od 200 metara. Jede samo jednom tjedno, jer tvrdi da potrebnu hranu za preživljavanje dobiva iz drugih izvora – putem meditacije i molitve u kojima provodi i po 6 sati dnevno. Čvrstih planova nema, osim vizije da u okolišu, ako ga nekamo ne povuće neki drugi izazov, možda jednom utemelji botanički vrt i neku vrstu permakulture.