Ljubiša Racić: 45 godina “Formule 4”

Bild 1 vergrößern +

Ljubiša Racić

Počeo je učenjem sviranja gitare s 14 godina na nagovor školskog druga, Lea Fincija, no trebalo mu je vremena da se preorjentira s ljevorukog, na desnorukog gitaristu, što je od njega zahtijevao profesor u Muzičkoj školi. Ubrzo se s klasičarskog repertoara prebacio na rock, te zasvirao u sarajevskim sastavima „Albatrosi“, i „Oni“ da bi već 1970. utemeljio svoju grupu „Formula 4“. Dok je Ljubiša 1976. bio kao basista „na posudbi“ kod Bregovića u „Bijelom Dugmetu“, njegov band je radio s drugim solo-gitaristom, no Racić se ubrzo vratio u svoju postavu, kroz koju je do današnjih dana prodefiliralo čak 80-ak muzičara.

S početkom rata u BiH, 1992., prestale su i sve glazbene aktivnosti u Sarajevu. 1994. se Ljubiša obreo u Beogradu, bez ičega, pa tako i bez prihoda i tada mu je kazališni redatelj Ljubiša Ristić pružio priliku da svira u njegovom pozorištu u Subotici. Jedini nastup izbjeglih članova „Formule 4“, zbio se tih godina na zaječarskoj „Gitarijadi“.

Za jednog, pak, gostovanja Ristićevog teatra u Njemačkoj, Racić ostaje kod brata, a potom dobiva i izbjeglički status. Radi na gradnji kajaka, pa zatim na sortiranju i raznošenju krumpira, a 1997. se ženi s Njemicom, Dagmar, s kojom je i danas u braku. Nakon izvjesnog vremena, Ljubiša pronalazi u Nizozemskoj bubnjara Điđi Jankelića, te basistu Željka Šotu, stare suradnike i ujedno članove za obnavljanje svog banda. U Njemačkoj uskrsla „Formula 4“ ima po 30-ak nastupa godišnje, dok za svirke na prostoru bivše Jugoslavije, Ljubiša – iz financijskih razloga – angažira lokalne muzičare, basistu Edina Ajanovića i bubnjara Mohameda Jusića s kojima je ovoga ljeta i u Sarajevu, uz goste, kao i sudjelovanje još 20-ak kolega, proslavio 45. obljetnicu svoje skupine. Inače, „Formula 4“ je prvi sastav, koji je u bivšoj Jugoslaviji svirao instrumentalne klasične teme u rock obradi, pa ih i danas imaju na repertoaru čak 50-ak, a Ljubiši, kao autoru tih aranžmana je to veoma drag glazbeni izričaj, za koji nalazi veliki interes i kod ovdašnje publike. Dodatno Racić često samostalno, s izborom od 30-ak evergina iz raznih zemalja, nastupa i po staračkim domovima.

Tvrdi da će gitaru objesiti o klin i zaključiti karijeru tek kada više ne bude mogao micati prstima.