Iz radnog prava: Može li se zbog starosti dobiti otkaz?

Bild 1 vergrößern +

Zakon određuje da se sve osobe mora jednako tretirati (ilustracija)

Ne malo se iznenadila jedna pomoćnica liječnika iz Saske kada joj je uručen otkaz. Bila je zaposlena u jednoj urološkoj ambulanti u Leipzigu, u sklopu koje se nalazio i laboratorij, a u njemu i njezino radno mjesto. U dopisu je stajalo da se u laboratoriju očekuje smanjuje obima posla, da se posao mora „prestrukturirati“ u cijeloj ambulanti, a da je ona ionako u međuvremenu stekla uvjete za mirovinu. U takvo prisilno umirovljenje, prisilno - jer teško da bi više našla posao, s otkazom u rukama trebala je otići na kraju 2013. godine. Tada je imala 63, sada ima 65 godina. U međuvremenu je trajala njena borba sa sudovima. Na nižim sudskim instancama je sporove izgubila, ali Savezni sud rada u Erfurtu, kao posljednja sudska instanca u njenom slučaju, donio joj je olakšanje. Presudio je da ju je poslodavac diskriminirao, pravnim jezikom rečeno, s osnove starosti.

„Ljubazno podsjećanje“ na mirovinu

Naime, tek što ju je poslodavac u dopisu „ljubazno podsjetio“ da ima uvjete za mirovinu i ustvrdio da će rad u ambulanti biti preraspodijeljen, već u prvim danima 2014. primio je jednu 35-godišnju medicinsku sestru, a i četiri ostale mlađe pomoćnice liječnika ostale su na svojim radnim mjestima. Navodno, nije mislio da time radi nešto protuzakonito, bar se tako do posljednjeg trenutka „izvlačio“ tj. branio na sudu. Tvrdio je da se obim posla u laboratoriju, prema očekivanjima, smanjuje za 70 do 80 posto, da su mlađe zaposlenice zapravo kvalificiranije od nje, da joj je želio napisati prijateljski, ali ujedno i obvezujući dopis u kojem ju ljubazno podsjeća na mirovinu ne misleći pritom ništa loše.

Poslodavac ostao kratkih rukava

Ipak, sud se pozabavio činjenicama i zaključio da je žena dobila otkaz samo zato što je starija od drugih. U presudi, Sud se pozvao na Zakon o općoj jednakosti. Njegov njemački naziv je Allgemeines Gleichbehandlungsgesetz – skraćeno AGG. Prije se nazivao i Antidiskriminacijski, a propisuje da se nikoga ne smije zakidati zbog rasne pripadnosti, etničkog porijekla, spola, vjere, gledišta, invalidnosti, starosti ili seksualnog identiteta nego da svi ljudi – bez obzira na te razlike – imaju pravo na jednaki tretman. Tako je poslodavac ostao kratkih rukava. No, stječe se utisak da se bio „osokolio“ zbog toga što u njegovoj maloj ambulanti tj. poduzeću, nema više od 10 zaposlenih i što – kad je o tako malim poduzećima riječ – zaposlenici nisu zaštićeni od otkaza: mogu ga dobiti u svakom trenutku.

Ogledna presuda

Naime, za poduzeća s manje od 10 zaposlenih ne vrijedi Zakon o zaštiti od otkaza. Kod većih tvrtki, u slučaju otkaza uvjetovanih promjenama u poduzeću, taj zakon vrijedi i poslodavac je obvezan poštovati socijalne kriterije. Tako će otkaz najprije dobiti oni koje to najmanje pogađa: primjerice - mladi, bez obitelji, koji su najkraće radili. Zatim se boduju životna dob, obiteljski status, dužina rada u poduzeću i eventualna teška invalidnost koji presuđuju kod odluka o otkazu.

Savezni sud rada je u ovom lajpciškom slučaju naredio reviziju i vratio predmet nižoj instanci – Pokrajinskom sudu rada Saske - na ponovno odlučivanje. Nakon toga znat će se i hoće li tužiteljica dobiti odštetu, što je također tražila, i koliku, ako joj pripada. Izgledi su vrlo dobri, tumače neki od odvjetnika.

Presuda je i ogledne naravi: na nju se u sličnim slučajevima može pozivati, a glasi: „Ako kod otkaza postoje sumnje da je osoba neposredno zakinuta zbog svoje životne dobi, u smislu članka 22 AGG, i ako poslodavac ne uspije osporiti te sumnje, otkaz je ništavan također i u malom poduzeću“. (BAG, presuda od 23.07.2015., Broj presude – 6 AZR 457/14)