Odseljeni iz Bosne i Hercegovine: Kako sačuvati dijasporu?

Bild 1 vergrößern +

Sa projekcije filma „Neki drugi Svijet“ Naide Ribić i Mustafe Hadžiibrahimovića

Doba je godišnjih odmora na turistički atraktivnom jugu Bosne i Hercegovine. Na mostarskim ulicama može se vidjeti veliki broj automobila inostranih registarskih tablica, a ponajviše švedskih, danskih, norveških, njemačkih i austrijskih. Uglavnom je riječ o bh. dijaspori - ljudima koji su u ratovima devedesetih i u godinama nakon njih napustili BiH.

Međutim, sami predstavnici dijaspore upozoravaju da iseljeništvo, posebno mlađe generacije, gubi vezu sa domovinom. O tome nam priča Enisa Bukvić, književnica, koja živi i radi u Rimu: "Gubi se, zato što oni dolaze obično jedanput godišnje. Ali, niko ništa ne organizuje da kaže, 'Evo, mi znamo da ste vi ovdje i mi smo sretni što ste vi ovdje, da znate da ste dobrodošli, ovo je vaš grad'".

Prema nekim statistikama, oko milion i po građana BiH živi u preko 100 zemalja širom svijeta. Upućeni kažu da ta dijaspora predstavlja ogromni ekonomski potencijal Bosne i Hercegovine, države sa preko pola miliona nezaposlenih. S tim se slaže i Enisa Bukvić, podsjećajući da dijaspora godišnje šalje preko milijarde i po eura rodbini u BiH: "To je ekonomski taj aspekt, ali on je i veći nego što banka Centralna govori, jer puno novca ne ulazi preko banaka, naravno".

Dijaspora je i ogroman izvor stručnjaka i uticajnih ljudi za Bosnu i Hercegovinu. Međutim, u BiH se mogućnosti koje pruža dijaspora skoro pa ne iskorištavaju. Poslovni konsultant za dijasporu, Mirza Hajrić dodaje: "U novim zemljama, u novim sredinama, kulturama, ti ljudi su i naučili nešto, postali profesori, članovi akademija nauka, biznismeni, vlasnici, suvlasnici velikih firmi i mi nikako da uvežemo ta dva kraja".

Praktično, nezainteresovanost bh. vlasti da se dijaspora uključi u društvene tokove u zemlji proizvodi otuđenost iseljeništva, a posebno mladih, od sredina iz kojih potječu, tvrde upućeni.

Zato Nedžad Asović, iz Udruženja "Moj Mostar", koje okuplja Mostarce u Skandinaviji, gdje ih ima najviše, predlaže da se narednog ljeta upriliče kulturno-umjetnički skupovi, na kojima bi posebno učestvovali mladi, rođeni u zemljama u kojima sada žive, a koji jedva da vladaju jezikom svojih roditelja: "I da oni prezentuju Norvešku, Švedsku, Dansku, ali na našem jeziku, na bosanskom jeziku. Da ih 'natjeramo' na taj način da prvo pisanjem tog teksta ili pravljenjem nekog dokumentarnog filma, nauče nešto o našoj zemlji..."

Upravo na nedavnom prvom susretu Mostaraca i dijaspore u Mostaru, predstavljen je primjer kako se veza sa domovinom može očuvati i u teškim okolnostima. Prikazan je dokumentarac pod naslovom "Neki drugi svijet", autora Naide Ribić i Mustafe Hadžiibrahimovića, koji žive u Holandiji. Film govori o potomcima bh. izbjeglica, uglavnom s područja Hercegovine, iz 1890. godine, koji žive u jednom selu u Turskoj. I dok moderne bh. izbjeglice već u drugoj generaciji počinju gubiti vezu sa domovinom, u turskom selu Halilbeyli su i nakon 125 godina očuvali svoj jezik.

Autor Mustafa Hadžiibrahimović priča: "Znači, ljudi ti prilaze, koji izgledaju kao ti, pričaju istim jezikom, malo arhaičnim, starim bosanskim jezikom, maltene usred Turske. Oni su sačuvali jezik, kulturu i običaje četiri-pet generacija".

Predstavnici dijaspore se nadaju da će primjer sela iz Turske podstaći i ostale da što je više moguće čuvaju vezu sa domovinom, ali i bh. vlasti da konačno iseljeništvo uključe u političke i ekonomske procese i donošenje odluka - za dobrobit svih.