Bosna i Hercegovina i Sirija: Prve presude po zakonu o zabrani odlaska na strana ratišta

Bild 1 vergrößern +

Salafisti u selu Gornja Maoča kod Brčkog

Sva četvorica su uhapšena u namjeri da odu na sirijsko ratište. Proces je vođen prema prošle godine usvojenom bh-zakonu o zabrani odlaska na strana ratišta, a ponovo je aktuelizovao veliki društveni izazov – obračun sa krugovima koji vrbuju i upućuju bosanskohercegovačke državljane u Siriju, gdje ih trenutno boravi oko 300. U Siriji je već poginulo 26 bh-građana.

U prvom sudskom procesu koji se vodio na osnovu novog bosanskohercegovačkog zakona o zabrani odlaska na strana ratišta, akteri su bili samo četiri pojedinca u nizu bosanskohercegovačkih građana koji su od 2012. godine otišli na strana ratišta, prije svega u Siriju. Među dvadesetak hiljada stranaca, na sirijskom ratištu se bori oko 250 ljudi sa bosanskohercegovačkim državljanstvom, a uz njih je još između 50 i 70 žena i djece. Svi oni otišli su tajnim kanalima, regrutovani su u okviru radikalnih vjerskih grupa, njihovi motivi su uglavnom potaknuti gorljivim govorima radikalnih lidera. Sedin Huseinović iz Hadžića kod Sarajeva u dva navrata je bio u Siriji: “Pročuli su se neki ovdje ljudi, pa su nam pričali da je tamo ko bolje, uslovi za život, ko šerijatska država. Znači da je za žene bolje, za djecu da je bolje, znači da nema nekih diskriminacija koje se ovdje dešavaju. Međutim, tamo kad smo došli, to stanje nije uopšte bilo tako kao što je opisano.”

Centri za vrbovanje bosanskohercegovačkih građana za odlazak u Siriju u pravilu su radikalne vjerske skupine, koje se obično nazivaju selefijskim. Njihovi lideri, koji provode kampanje za odlazak u Siriju, djeluju izvan službenih institucija Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Najuticajniji među njima je bužimski selefijski lider Husein Bilal Bosnić, kojem se upravo sudi pred Sudom Bosne i Hercegovine po optužbi za podsticanje na terorističke aktivnosti i odlazak na strana ratišta. U svojoj kampanji krajnje selektivno je tumačio istorijske epizode islama i povezivao ih sa sadašnjim vremenom, utičući s pozicije vjerskog autoriteta na svoje sljedbenike. Među njima je bio i Suad Šabić, koji je poginuo u borbama u Siriji. Svjedočeći u procesu protiv Bosnića, Šabićev otac Rifet potvrdio je da je Suad otišao sa još nekolicinom ljudi koje je vrbovao Bosnić: “Otišao je na taj način što ga je isto Bilal Bosnić poticao, njega i sve te dole momke koji su otišli. Mislim da nam je uništio tu mladost dole, svu.”

Lideri radikalnih grupa ne priznaju Islamsku zajednicu u Bosni i Hercegovini, njene institucije i službene stavove. Najviši vjerski autoriteti u Islamskoj zajednici oštro osuđuju odlazak bosanskohercegovačkih građana na strana ratišta, naglašavajući da ideje zbog kojih mladih ljudi odlaze u rat nemaju nikakve veze s islamom i temeljnim vjerskim vrijednostima muslimana. Vrhovni vjerski poglavar, reisu-l-ulema Husein Kavazović je i tokom nedavne bajramske poruke, govoreći o izbjegličkoj krizi, jasno prenio kako Islamska zajednica gleda na ovaj ozbiljan društveni problem: “Svjedoci smo velikog stradanja ljudi iz Sirije i Iraka. Oni su žrtve zuluma i nepravde režima i onih koji ga pomažu, kao i hordi ubica, koji su se sjatili u te zemlje iz svih krajeva svijeta. Najsnažnije apeliram na naše bosanske muslimane da svoje ruke drže dalje od tih zemalja i ne učestvuju u nasilju nad muslimanima i drugim ljudima”.

Bosna i Hercegovina je samo jedna u nizu zemalja iz kojih ljudi idu na sirijsko ratište, ali stručnjaci odavno upozoravaju da je ona, kao postkonfliktno društvo, pogodna za krugove koji vrbuju mlade ljude. Ekspert za pitanja terorizma i univerzitetski profesor Vlado Azinović posebnu opasnost vidi u činjenici da su društvene vrijednosti u Bosni i Hercegovini još ozbiljno narušene, a teška socijalna situacija od mladih pravi dezorijentisane pojedince, pogodne za manipulaciju: “Malo je nekih vidljivih alternativnih modela koji mogu biti privlačni mladićima od 17 i 18 godina, koji umjesto toga da ostanu u vlastitoj zemlji, da traže budućnost ovdje, odlaze na strana ratišta, u sukobe koje ne razumiju i u zemlje koje ne znaju pokazati ni na geografskoj mapi. To je sada jedan poseban set problema s kojima ćemo se morati suočiti, da su neki ljudi opasni, da je retorika kojom se služe opasna, da podstiče ljude na odlazak na tuđa ratišta i na nasilje prema svakome ko je drugačiji na bilo koji način”.

Prvi sudski procesi po odredbama novog zakona pokazuju da će u vrhu prioriteta pravosudnih institucija biti upravo ćelije koje okupljaju i upućuju nove borce na sirijsko ratište. Neki od njih nakon svog povratka svjedoče o svojevrsnom apsurdu – iako su vođeni istom idejom i vrbovani i upućeni iz istih krugova, u sirijskom čvoru često se nađu direktno jedni protiv drugih gurnuti u mnogobrojne sukobljene grupe. Svjedoče o još nečemu – u tom lancu vrti se ogroman novac.