Sportski ribolov: Sunjska „Bjelka“ – udruga s tisuću pehara

Bild 1 vergrößern +

Tko navrati u sunjski ribički dom, ima što i vidjeti (Fotostrecke 1)

• Fotostrecke 1: zurück zu Bild 5 von 5 <
• Bild 1/5
• Fotostrecke 1: vor zu Bild 2 von 5 >

U ribičkom domu u Sunji, jedan cijeli veliki zid, od poda do stropa, prekriva vitrina s peharima: „Ovdje, u ovom domu, ima preko 1000 pehara“ - kaže dugogodišnji predsjednik „Bjelke“, Đuro Adamović. Samo u 2014. ih je osvojeno 57, neki stoje i na prozorskim daskama: za njih u vitrini više nema mjesta. Jedan dio složen je na posebnoj polici. „To su kapitalci, te se ne osvaja lako“, kaže Adamović i pokazuje neke od njih: „To je prelazni pehar Kupa HVIDRE Sisak. Osvojili smoga tri puta, on je sad u našem vlasništvu. Ovo je od Kupa Hrvatskog športskog ribolovnog saveza. Osvojili smo ga 2014. godine u Belom Manastiru i s tim se plasirali za 2015. u Jadransko-Podunavsku ligu, u Sloveniju. Ovaj pehar je od Međunarodnog kupa Banja Luke, koji je po treći put zaredom osvojen 2014. i on je pripao nama u trajno vlasništvo.“

„Svi“ u Bjelki

Osim ekipno osvojenih pehara, članovi su pojedinačno osvojili i više od 2000 medalja. Ne zna im se broja, kao ni pisanim priznanjima. Da čudo bude veće, Sunja je malo mjesto. Kroz njega protječe tek istoimena rječica. No, od 1200 mještana 16 posto ih je uključeno u „Bjelku“: „Društvo danas broji 200 članova. Znači, imamo 167 odraslih. To su juniori, seniori, seniorke, juniorke nemamo i 33 kadeta i kadetkinje“, navodi Adamović.

Među sunjskim ribolovcima bilo je, i ima i danas, i državnih reprezentativaca, a ekipni uspjesi odveli su „Bjelku“ i na više svjetskih prvenstava: „Četiri puta plasirali smo se na kupska svjetska prvenstva kao pobjednici Kupa Hrvatske. Išli smo u Francusku, išli smo u Italiju, išli smo u Bilje, u Slavoniju i na Karaotok odnosno u Hutovo Blato u Bosni i Hercegovini.“

U Sisačko-moslavačkoj županiji, u kojoj se Sunja nalazi, ima 30-tak sportsko-ribolovnih društava, u a Hrvatskoj oko 500. No, od njih, samo „Bjelki“ uspijeva stalno se održati u 1. natjecateljskoj ligi, dodaje dopredsjednik Udruge Zdravko Vrbanek: „Mi smo jedina udruga i ekipa koja nije ispala iz 1. natjecateljske lige. Svi drugi su ulazili i ispadali. Znači, mi imamo kontinuitet i uglavnom smo u gornjoj polovici tablice.“

Rad, entuzijazam i tradicija

Iza uspjeha „Bjelke“ stoji puno rada i entuzijazma i - duga tradicija. Ribolovno društvo je u Sunji utemeljeno početkom 1947. godine. Osnovalo ga je 10 ribiča, a već 1974. godine bilo je u njega uključeno 10 posto stanovništva. Kako se toliki interes za ribolov može objasniti i tada – i danas? „..Jer svi to volimo. Volimo se družiti, putovati, volimo ribe lovit' i to nas ispunjava...“ - odgovara Vrbanek.

Doduše, za prečesta putovanja do udaljenih mjesta, recimo do Makedonije ili Crne Gore, nikad nije bilo novca pa se „Bjelka“ nije natjecala u nekadašnjoj jugoslavsnekoj ligi, ali je i u druge republike odlazila na prijateljske kupove, prisjeća se Vrbanek: „Sjećam se, jedne godine smo bili na 42 natjacanja. To su 42 subote i nedjelje. To je moglo biti '88., '89. godine. Godina ima 52 tjedna, a mi smo bili na 42 natjecanja! Onda znate kako smo bili akltivni.“

No, bilo je i drugih aktivnosti. U 80-tim godinama su ribiči sami popravljali napuklu branu na rječici Sunji, a 1987. počeli su stari zapušteni objekt u središtu mjesta preuređivati u ribički dom na 120 m². On im je i danas dragocjen, pogotovo kad organiziraju natjecanja: „Ovde se skupljamo uglavnom kad se održavaju natjecanja. Dočekujemo ovdje goste, ekipe. Tu se proglašavaju rezultati natjecanja. Nakon natjecanja – druženje“, kaže Vrbanek.

Novac – najveća briga

No, postoji i druga strana medalje koja brine upravu udruge: problem je u novcu. „Bjelki“ bi godišnje, da pokrije sve troškove, trebalo oko 60.000 kuna, a ne raspolaže ni s 30.000 kuna uglavnom prikupljenih od članarine. U bolja vremena bilo je sponzora, a i lakše se, dok nije bilo krize, ruka zavlačila u vlastiti džep.

Ribiče žalosti i to što se sportski ribolov najčešće ne doživljava kao sport nego kao „uništavanje riba“. Ali nije tako, kaže tajnik udruge Tihomir Dražić: „U sportskom ribolovu se sve ribe, nakon takmičenja, vraćaju u vodu. Imaju propisane dužine mrežica u kojima se te ribe čuvaju. Ne možeš doći s kantom i ribe metnut' u kantu! Znači, nakon tih tri sata ribolova, riba se vrati natrag. Da se ima što loviti drugi put, kad se dođe na takmičenje, jer to bi se moglo relativno brzo izloviti da se sve te ribe nakon takmičenja bace ili nose kući.“

Sportski rbolovci i u ulozi zaštitara ribljeg fonda

Osim toga, radi zaštite ribljeg fonda, kako to nalaže propis, postoji lovostaj. Zna se kad se što smije loviti. Nadalje, „Bjelka“ svake godine poribljava tekuće i stajaće vode oko Sunje: dodaje im na stotine kilograma riblje mlađi, a već 50 godina ima i ribočuvarsku službu. Sada ima četiri ribočuvara, među kojma su i Vrbanek i Dražić, a njihova je dužnost, uz ostalo, da nadziru čistoću voda i sprječavaju krivolov. To je velik posao, ali veliko je i zadovoljstvo kad su rezultati vidljivi – zaključuje tajnik sunjske „Bjelke“: „Posebna je sreća i veselje kad imaš u tako maloj sredini tako veliko društvo i tako velike rezultate. Sisak, pa možda i Zagreb, se ne može mjeriti s nekim rezultatima koje je „Bjelka“ napravila i njeni članovi. Jer imati toliko reprezentativaca, toliko nastupa vani, ne samo u Hrvatskoj i Županiji - to malo klubova se može pohvaliti s tim.“