Plivački maraton: Obitelj Rafaj – Otac, sin i kći uspješni u daljinskom plivanju

Bild 1 vergrößern +

Marko Rafaj je preplivao Gibraltar i ljubav prema plivanju prenio na djecu. - Na slici: Marko i sin Matija-Luka (Fotostrecke 1)

• Fotostrecke 1: zurück zu Bild 2 von 2 <
• Bild 1/2
• Fotostrecke 1: vor zu Bild 2 von 2 >

“Ja sam Marko Rafaj iz Siska, odvjetnik po zanimanju, plivač, otac dvoje djece - sportaša. I rođeni sam Sisčanin.” Tako se kratko predstavlja sada 41-godišnji Marko koji je ljubav prema plivanju prenio i na djecu: 18-godišnjeg sina Matiju i 13-godišnju kćer Klaru. Matija se daljinskim plivanjem bavi 13 godina i kaže da je za to vrijeme, kad bi se zbrojili svi preplivani kilometri, bar dva put oplivao zemaljsku kuglu, dok Klara iza sebe ima par tisuća kilometara u vodi. S natjecanjima je počela u ljeto 2014. i ubrzo na državnom prvenstvu osvojila prvo, a na prvenstvu Dalmacije – drugo mjesto.

Mladi Rafaj – treći na svijetu u svom godištu

Matija je, zahvaljujući natjecanjima, vidio puno više svijeta: “Bio sam u Kanadi 2006. godine, bio sam 2014. godine u Mađarskoj - na Balatonu, plivao sam po cijeloj Hrvatskoj, u Sloveniji, Austriji. U Dubaiju sam bio isto, za Uskrs 2014.” I njemu je 2014. donijela zavidne uspjehe: osvojio je 14. mjesto na svjetskom i 21. na europskom prvenstvu. Osim toga, postiže treće mjesto na svjetskom prvenstvu u svom godištu - među maratoncima rođenima 1997. U Cro-cupu osvaja treće mjesto sveukupno, također i treće mjesto na prvenstvu države na 10 kilometara, a drugo na prvenstvu države na pet kilometara. Treći je bio i na prvenstvu Dubaija.”

Otac Marko preplivao Gibraltar

Svega toga ne bi bilo da se Matijin i Klarin otac, Marko Rafaj, nije bavio daljinskim plivanjem, a kruna njegova uspjeha bilo je preplivavanje Gibraltara. O tome priča: “To je bilo 2009. godine. Dakle, ja sam drugi Hrvat koji je to učinio, a inače Gibraltar spada u takozvani “Ocean 7” - u sedam najvećih preplivavanja na svijetu. Ja sam osobno plivao 22 kilometra – 4 sata i 45 minuta non-stop. Postojao je brod koji me pratio, s kojeg sam dobivao hranu i piće, i jedan brod koji je išao ispred mene, kao navigacija, da gledam smjer i da se po tome brodu ravnam.”

Kod plivačkog maratona, pojašnjava dalje Marko Rafaj, poštuju se pravila i kriteriji Svjetskog saveza za daljinsko plivanje: “Što se tiče samog načina preplivavanja, postoje dvije – da tako kažem – kategorije. Jedna je u neoprenu, plivačkom odijelu, a druga – klasične kupaće gaće. Ja sam isplivao u običnom kupaćim gaćama i, ono što je zanimljivo, ne smije se ni u jednom trenutku dotaknuti prateći brod u smislu da se pridržite kako bi dobili hranu.”

Naporima i upornošću do uspjeha

U međuvremenu se Marko Rafaj počeo baviti triatlonom i više nije aktivan daljinski plivač, ali sa suprugom je, uz sina i kćer, na svakom natjecanju. Putovanja plaćaju iz kućnog budžeta. Svaki dan je Marko i na sisačkim olimpijskom bazenu, gdje djeca treniraju. Matija prepliva po više od 10 kilometara dnevno. Kaže: “Svaki dan treniram po tri sata: dva sata u bazenu i sat u teretani. I ponedjeljkom i petkom imam dva treninga dnevno.” Uz to, Matija pohađa gimnaziju. Kad zbog natjecanja izostane s nastave, kod kuće uči i nadoknađuje propušteno. Pada li mu sve to teško, poželi li prestati s plivanjem? “Kad bi se mene samog pitalo, onda bih ja već prestao plivati, ali sad vidim da je bolje da nisam prestao”, odgovara, jer da je prestao i da nije slušao upornog tatu, ne bi bilo ni uspjeha.

Matijini i Klarini rekordi

Osobni rekordi Matije iz 2014.: “Deset kilometara sam isplivao za jedan sat i 55 minuta, a pet kilometara sam isplivao za 57 minuta.”

Klarin najbolji rezultat je “dva kilometra za 28 minuta”. Mladi maratonci bi i svojim vršnjacima preporučili plivanje – ili neki drugi sport. Klara kaže: “Pa rekla bih im da se bave plivanjem, zato što je to moj sport, ali ako se hoće baviti nekim drugim sportom, neka to rade kak' treba. Neka daju sto posto od sebe i onda će rezultati doć'.

Marko Rafaj, koji se kao maratonac par sezona natjecao i u Svjetskom kupu i plivao i u Portugalu, Kanadi, SAD-u, Kini, Hong Kongu, Singapuru, Meksiku, Švicarskoj, Srbiji i drugdje, napominje da se, uz sport, stječu i mnoga prijateljstva: “Stekli smo i predivna prijateljstva iz cijeloga svijeta, od Egipćana, Bugara, Grka, iz cijeloga svijeta doista i vidjeli prekrasne dijelove svijeta, tako da je sport nešto što treba preporučiti i, što je Klara rekla, nije bitno koji je to sport. Bitno je da se to radi srcem i ozbiljno, dakle da se trenira, a ne svaštari.