Ujedinjeni u akciji: Sindikati Bosne i Hercegovine protiv novog zakona o radu

Bild 1 vergrößern +

BH-sindikati najavljuju zajedničke akcije protiv novog zakona o radu (ilustracija)

Ionako roviti poslovni ambijent i ekonomska situacija u Bosni i Hercegovini, koje karakterišu svakodnevni štrajkovi i radnički protesti, dobiće još ozbiljniju dimenziju nakon što su sindikati najavili da će se svim snagama oduprijeti usvajanju novog zakona o radu. Ovim zakonom, koji se odjednom pojavio kao uslov za nastavak stend baj aranžmana sa Međunarodnim monetarnim fondom, što nije bio slučaj u ranijim inicijativama MMF-a, predviđeno je ukidanje ugovora na neodređeno vrijeme, ograničavanje kolektivnih ugovora na tri godine, smanjenje otkaznog roka i ukidanje otpremnina, formiranje agencija za privremeno zapošljavanje i, što je najneprihvatljivije, mogućnost otpuštanja radnika po volji poslodavca. Ovaj zakon, kako kaže predsjednica Saveza sindikata Republike Srpske Ranka Mišić, ukida i ono malo instrumenata, koji su štitili radnike: “Cilj MMF-a jeste stvaranje dobrog ambijenta za strane investitore, koji dolaze u našu zemlju – ne da razviju našu ekonomiju, nego naprosto da što prije zarade što više i napuste ovaj prostor.”

Sindikati žele spriječiti usvajanje zakona

Sindikati su krajem prošle sedmice i službeno najavili kako će svim sredstvima, čak i silom, spriječiti usvajanje zakona, potvrdio je predsjednik Saveza samostalnih sindikata Bosne i Hercegovine Ismet Bajramović: “Formirani su pregovarački timovi. Nećemo dozvoliti izmjenu Zakona o radu u dijelu da se ukinu ugovori o radu na neodređeno, da se uvode agencije koje će iznajmljivati radnike i na taj način posmatrati radnike kao robu. I normalno nećemo dozvoliti izmjene zakona kojim bi se stavili van snage postojeći kolektivni ugovori. To je nedopustivo.”

Poslodavcima slobodne ruke?

Koplja će se očito lomiti oko dijela zakona kojim je predviđeno da se ugovori mogu potpisivati samo na određeno vrijeme i da poslodavci imaju punu slobodu u procesu otpuštanja radnika. Predsjednik Upravnog odbora Udruženja poslodavaca Federacije BiH Safudin Čengić tvrdi da je sadašnji zakon apsurdan i da se novim zakonom samo usvajaju evropski standardi u ovoj oblasti, koji poslodavcima omogućavaju izvjesnu slobodu u procesu otpuštanja radnika u slučaju potrebe: “Ako Volkswagen ili Audi otkaže narudžbu za presvlake, ne možemo mi zadržavati stotine radnika mjesecima i isplaćivati, a nemati prihoda. Zato mi smatramo da treba omogućiti da se što lakše primaju radnici, ali i onda kad se zapne, kad se dođe u krizu, da se mogu i otpustiti.”

Radnici, međutim, tvrde da bi novi zakon poslodavcima omogućio širok spektar malverzacija i zloupotreba. Radnik kompanije “Gikil” iz Lukavca kod Tuzle Mirsad Imamović tvrdi da se radnici, posebno oni stariji, pred penzijom, dovode u potpunu nesigurnost: “Šta nam nudi ovaj novi predloženi zakon? To znači – radićeš od 25 do 35 godina kad si biološki najspremniji, a onda je upitno da li ćeš uopšte više potpisati ugovor o radu.”

Prosvjetni radnik Selvedin Šatorović upozorava da bi ovaj novi zakon pogubno uticao i na rješavanje čitavog niza drugih elementarnih egzistencijalnih i porodičnih pitanja: “Ukidanjem ugovora o radu na neodređeno vrijeme ukidaju se i mogućnosti podizanja stambenih kredita. Ljudi će teže ulaziti i u nekakve porodične odnose.”

Stručnjaci uočavaju protivrječnosti

I stručnjaci u ovom zakonskom rješenju prepoznaju brojne protivrječnosti. S jedne strane, postavlja se pitanje zašto Evropska komisija i MMF jednoj zemlji u tranziciji, s razorenim privrednim sistemom i radnicima na ivici siromaštva, nameće ovakvo zakonsko rješenje. Međutim, u isto vrijeme, ekonomisti kažu kako su svjesni da bez ovakve vrste pritiska sa strane domaće vlasti ne bi nikad krenule u potrebne ekonomske i socijalne reforme. Zakon u pravnom smislu doista nije ništa drugo nego uvođenje evropskih standarda, kaže ekonomski stručnjak Branimir Skoko: “MMF vjerojatno traži reformu tržišta rada zbog toga što je naše tržište rada dosta kruto, rigidno, rekli bismo. Traži se možda nekakva slamka spasa kao način privlačenja poduzetništva.”

Radnici „optužuju“, vlasti šute

Međutim, s druge strane, radnici u razvijenim evropskim zemljama zaštićeni su čitavim nizom zakonskih rješenja, pa je uglavnom isključena mogućnost zloupotreba zakona o radu. U prilično haotičnom i korupcijom ugroženom pravnom sistemu Bosne i Hercegovine radnike praktično ne štite zakoni, pa radnički predstavnici tvrde da se evropski standardi ne mogu uvoditi samo u domenu ograničavanja prava, nego i u oblast zaštite radnika. Vlasti zasad šute, razapete između straha od novog talasa radničkih protesta i nedvojbenog zahtjeva MMF-a da se zakon mora usvojiti. Bez njegovog usvajanja nema novih tranši kredita bez kojih opustošena zemlja ne može preživjeti ni mjesec dana.