Bosanskohercegovačko zdravstvo u kolapsu: Privatne klinike posebno privlačne bh-građanima iz dijaspore

Bild 1 vergrößern +

Doktor Taib Delić

Da zdravstveni radnici u Federaciji nisu krenuli u štrajk upozorenja zbog odugovlačenja Vlade da sa sindikatom počne pregovore o usklađivanju kolektivnih ugovora prema novom Zakonu o radu koji je sama nametnula prije nekoliko mjeseci, javnost još neko vrijeme ne bi shvatila koliko duboko je potonulo zdravstvo u cijeloj Bosni i Hercegovini. Milionski dugovi zdravstvenih ustanova, teški uslovi rada ljekara i duge liste čekanja na specijalističke preglede odavno su realnost, ali malo ko je znao da bh-zdravstvu, prema evropskim mjerilima već nedostaje hiljadu i po ljekara i tri hiljade medicinskih tehničara. Ponižavajuće niska primanja otjerala su mnoge ljekare u inostranstvo, a država sama, putem međudržavnih ugovora poput onoga s Njemačkom iz maja 2013. godine, u svijet šalje stotine medicinskih tehničara dramatično upozorava potpredsjednik Nezavisnog strukovnog sindikata zdravstvenih radnika u Federaciji Zijad Latifović: „Na primjer, hiljadu ljudi se prima u Njemačku za njegovatelja sa završenom medicinskom školom. Naši specijalisti su cijenjeni u svijetu i za pet do šest godina na biroima u BiH više neće biti ni ljekara ni medicinskih sestara... A naše javne zdravstvene ustanove su u dubiozi, nemaju aparata, nemaju materijala, nemaju lijekova. Ne možete vi biti čarobnjak i iz nečega što ne postoji napraviti CT-aparat“.

Građani su najveće žrtve takvog stanja. Mnogi od njih ne mogu mjesecima čekati zakazane preglede, pa se odlučuju za odlazak u privatne klinike, kojih je sve više u Bosni i Hercegovini. Sarajevska novinarka Aziza Hadžović, koja dugi niz godina prati zdravstvo, vrlo slikovito pojašnjava šta ljude tjera iz javnih zdravstvenih ustanova: „Evo, ja sam pacijent, recimo, i treba da uradim neke nalaze. U bolnici kažu, ne radi uređaj, nema reagensa, nema mnogo toga. I nema, istini za volju, i pola toga je nesipravno i ne radi. U privatnom sektoru sve radi i sve ima.“

Dok javni zdravstveni sektor doslovno umire, privatne klinike doživljavaju pravi procvat, pogotovo ljeti, u vrijeme godišnjih odmora, kad u Bosnu i Hercegovinu dolaze ljudi iz dijaspore. Koliko god te usluge bile skupe za one koji žive u domovini, vrlo su povoljne za građane iz inostranstva, višestruko povoljnije od onih u evropskim zemljama, kaže direktor jedne od sarajevskih poliklinika doktor Taib Delić: „To su, recimo, magnetne rezonance kičme, ekstremiteta, koljena, zglobova, liječenje, laserom, visokosofisticirani 4-d ultrazvukovi, odnosno sve ove usluge koje su izuzetno, izuzetno skupe na zapadu i koje većina osiguranja ne pokriva. Recimo, magnetna rezonanca je između 150 i 200, do 250 eura, CT pretrage su nešto više od 100 eura, ultrazvučni pregledi trudnica su 25 eura ili 50 na najsavremenijim 4-d aparatima.“

I stomatološke usluge su vrlo popularne među bh-iseljenicima. Dok je, recimo u Švicarskoj jedna plomba oko 300 franaka, u Bosni i Hercegovini se to može uraditi za 25 ili 30 eura. Za implantate, koji recimo, u Njemačkoj koštaju oko hiljadu i 600 eura, građani u Bosni plaćaju oko 400. Međutim, pravi hit postala je estetska hirurgija, pa mnoge Bosanke za vrijeme odmora, da niko i ne primijeti, obave estetske zahvate, koji su, opet, kako tvrdi specijalistra estetske hirurgije doktorica Sanela Salihagić,višestruko jeftinije nego u Evropi: „Estetsko povećanje dojki putem implantata ovdje košta 5 i po hiljada, dok u inostranstvu 10 hiljada i više. 30 do 50 posto je manja cijena nego bilo gdje na zapadu. Za njih je to apsolutno prihvatljivo.“

Plaćanje se vrši uglavnom u gotovini, ali je moguće koristiti i pogodnosti osiguranja, pojašnjava doktor Delić: „Zavisi šta im sve participira, postoji više vrsta polica, više vrsta pokrića. Dosta, dosta pacijenata iz dijaspore imamo, koji rade ove rutinske preglede. Vjerovatno im refundiraju njihove osiguravateljske kuće taj novac koji potroše ovdje.“

Tako se i u sektoru zdravstva pojavljuje segregacija na socijalnoj osnovi. Stručnjaci upozoravaju da vlasti moraju naći ravnotežu između javnog i privatnog sektora u zdravstvu jer će u protivnom zdravstvene usluge biti dostupne samo bogatima. A tu ravnotežu, bar na papiru, nije teško uspostaviti – dovoljno je samo primijeniti neki od sistema u evropskim zemljama, ali i naći nove modele finansiranja zdravstva.