Obljetnica potpisivanja: Dejtonski sporazum u svijesti građana regije

Bild 1 vergrößern +

Potpisivanje Dejtonskog sporazuma 14.12.1995. (Fotostrecke 1)

• Fotostrecke 1: zurück zu Bild 2 von 2 <
• Bild 1/2
• Fotostrecke 1: vor zu Bild 2 von 2 >

Ovim sporazumom zaustavljen je rat u Bosni i Hercegovini, ali su mnoga predviđanja, pa i obećanja međunaronih institucija u vrijeme njegovog potpisivanja ostala neispunjena i zaglavljena u vremenu. Zemlja se godinama suočava s različitim političkim blokadama, opstrukcije evropskog puta su evidentne i veliko je pitanje da li su kapaciteti reformske agende, tog odnedavno sveprisutnog pojma na političkoj sceni zemlje, dovoljni da konačno izvedu Bosnu i Hercegovinu iz političkog ćorsokaka.

Razočaranje postignutim

Svake godine baš u ovo vrijeme, od polovine novembra do polovine decembra, građani Bosne i Hercegovine su već dvije decenije primorani da slušaju razne rasprave i ocjene o Dejtonskom sporazumu. Na godišnjice parafiranja ovog dokumenta 21.novembra, i njegovog potpisivanja 14. decembra, domaći političari, predstavnici međunarodne zajednice, razni analitičari utrkuju se da daju svoje viđenje Dejtona. Ističu ono što im odgovara, osporavaju ono što im se ne sviđa,ocjenjuju dejtonske domete i barijere, ali prema aršinima koji su daleko od običnih ljudi. A baš tamo, među građanima, duh Dejtona je najjednostavnije mjeriti. Privreda je opustošena, teško se živi, društvo se guši u opstrukcijama i korupciji, pa ljudi svakodnevnicu vide sasvim drugačije od političara. Ma gdje živjeli, njihovi odgovori na pitanje šta im je donio Dejton zapanjujuće su slični.

Povratnici su najčešće pominjana kategorija na raspravama o Dejtonu. Milioni su otišli za povratak, a ipak se u brojnim povratničkim sredinama i danas živi u kolibama, kontejnerima ili običnim šupama. Mnogi nemaju struje, vode ni puta, osjećaju se odbačenim i zaboravljenim.

Mladi ništa ne uče iz povijesti

Bosanskohercegovačko društvo, bar u očima većine stanovnika, živi - bolje reći traje – razvučeno na šiljcima dejtonskih protivrječnosti. Dejtonski ustav omogućio je domaćim vlastodršcima da dvadeset godina opstaju na vlasti fabrikujući razdore i podjele i vladajući na temeljima nacionalne homogenizacije i kreiranja straha i političkih napetosti u dnevnopolitičke svrhe. Takav koncept vještačkih podvojenosti provlači se kroz medije i djelovanje nekih političkih, pa i naučnih krugova, a posebno u obrazovanju. Mladi se već u samim počecima školovanja sistematski usmjeravaju na različitosti. Univerzitetska profesorica i istaknuta intelektualka Lamija Tanović uvjerena je da je baš to najpogubniji efekat postdjetonske ere.„U sektoru obrazovanja mi odgajamo generacije koje, ustvari, ne poznaju jedni druge. Uče različite istorije. Imate školu u koju prije podne idu djeca jedne nacionalnosti, a popodne druge... ili čak u isto vrijeme, ali na dva ulaza. To je neviđeno u Evropi u zadnjem milenijumu, ako hoćete.“

Nerazumijevanje za političare

Iako su mnogi Dejtonski sporazum vidjeli kao jednu prolaznu kategoriju, kažu - do nečega boljeg i stabilnijeg, životi građana Bosne i Hercegovine prolaze u tom očekivanju nečega boljeg. Ali život ne može stajati na čekanju, pa su ljudi primorani da rade i putuju, najčešće u susjedne države, Srbiju i Hrvatsku, čiji su tadašnji predsjednici 1995.godine potpisali taj sporazum, garantujući njegovo provođenje. Visoki funkcioneri Srbije i Hrvatske redovno poručuju kako poštuju Dejton, ustrojstvo Bosne i Hercegovine i svaki dogovor tri naroda, ali malo se zna o tome kako obični građani u najbližem susjedstvu uopšte doživljavaju Dejtonski sporazum. Iako imaju mnogo većih problema, Dejton je među ljudima u Srbiji i danas prisutan na emotivnom planu, kaže beogradska novinarka Irena Stević. „Može se reći da je ta tema dosta „skrajnuta“ u Srbiji. Mali broj ljudi zaista ima informacije i dublje razumevanje šta se dešava u postdejtonskoj Bosni i Hercegovini. Malo je pravog razumevanja oko čega se to sada svađaju politički predstavnici tri naroda u Bosni i Hercegovini. I stoga sledi bezrezervna podrška jednoj ili drugoj opciji ili prosto nezadovoljstvo što Srbija i dalje mora da se bavi Bosnom i Republikom Srpskom, a ima toliko svojih problema. Ali crvena linija, koja se ne prelazi, je bilo kakvo ugrožavanje opstanka Republike Srpske, uz apostrofiranje da je Srbija garant Dejtonskog sporazuma.“

Dejton nikoga ne zanima

U Hrvatskoj je nešto drugačija situacija, prije svega zbog toga što su građani te zemlje suočeni sa izazovima članstva u Evropskoj uniji, tvrdi zagrebački univerzitetski profesor i politički analitičar Žarko Puhovski. „Emocije su uglavnom oslabile u javnosti. Sada je situacija takva da u Hrvatskoj, ne samo zato što nema vladu i što je momentalno čitav sustav u krizi, Bosna i Hercegovina nije nikakva tema. Mislim da za veliku većinu ljudi u Hrvatskoj to ništa ne znači, osim za one koji su podrijetlom iz Bosne i Hercegovine i kojih ima, naravno, dosta“.

Građani Bosne i Hercegovine tako preživljavaju od jedne do druge godišnjice Dejtona. Možda dejtonsko uređenje i jeste nešto prolazno, ali ljudi u Bosni i Hercegovini odavno su svjesni da baš u tome prolaznom nepovratno prolaze i njihovi životi – i to u ambijentu neefikasnih institucija, korupcije i vladavine stranačkih vrhuški.