Udruga civilnog društva Documenta: Pitanje nestalih još opterećuje odnose u regionu

Bild 1 vergrößern +

Vesna Teršelič

Ona pojašnjava da se radi o velikom istraživanju od 2009. godine: „Na neki način smo i osnovani kako bi stvarno od kuće do kuće istražili što se ljudima dogodilo u svim dijelovima Hrvatske samo što nam je puno vremena trebalo da nađemo financijsku podršku za tako veliko istraživanje. Nedavno smo analizirali prvu grupu podataka za zapadnu Slavoniju, na jesen ćemo poimenični popis za zapadnu Slavoniju objaviti. Ja se nadam da ćemo biti u mogućnosti korak po korak objaviti te podatke do kraja 2017.“

Bolno pitanje nestalih i ubijenih u domovinskom ratu predmet je i stalnih razgovora povjerenstava Hrvatske i Srbije. Hrvatska traži još 930 osoba od kojih je gotovo pola iz Vukovarsko srijemske županije, a posebno joj je u interesu doći do dokumentacije iz bolnice u Vukovaru koja je još uvijek u arhivima JNA. Ivan Grujić, predsjednik hrvatskog povjerenstva za nestale: „To je jedan od otvorenih zahtjeva koji mi postavljamo već desetak godina. Prije nekoliko godina dobili smo dio te arhive i inzistiramo na ostalim dijelovima te arhive i kao što je na neki način obećano, naime ušlo je u zaključke da će to otvoreno pitanje biti najozbiljnije razmatrano od nadležnih tijela republike Srbije te da će nam u tom smislu pokušati dati i odgovor.“

Zagreb je od Beograda zatražio i informacije o mogućim premještenim masovnim grobnicama u Slavoniji, a Grujić dodaje kako postoje i određeni dokazi da bi te informacije također mogle biti u arhivima. Vesna Teršelič iz Documente pak ističe kako njezina organizacija snima i video i audio svjedočanstva i to ne samo ona vezana za rat iz devedesetih, nego i uz Drugi svjetski rat, te za razdoblje socijalističke Jugoslavije. Razvijanje kulture sjećanja čini nam se vrlo važnim jer time se danas distanciramo od nasilja i delegitimiramo ga, dodaje Teršelič: „U Hrvatskoj naime svjedočimo rastu govora mržnje i porastu isključivosti kao i relativiziranju već utvrđenih činjenica vezanih uz Drugi svjetski rat ili pak uz razdoblje socijalističke Jugoslavije, a uz sve to naravno ide i dodatni teret neutvrđenih činjenica iz rata 1991. – 1995. jer mi se čini strašno važno utvrditi činjenice kako bi se smanjio prostor za manipulacije.“

Isto to ističe i bivši predsjednik Transparency internationala za Hrvatsku, Zorislav Antun Petrović: „Pokazalo se da u Drugom svjetskom ratu kada je povijest pisana neobjektivno onda ostaju repovi koji se dugo vuku. Dakle ja se iskreno nadam da ćemo kraće prolaziti katarzu nakon domovinskog rata u smislu žrtava i da ćemo objektivno vrlo brzo utvrditi tko je i kako stradavao jer to je jako bitno, da kažem tako, za spokoj u društvu.“

Da bi prostor za manipulacije smanjio važna je i regionalna suradnja, te civilizirana komunikacija posebno na političkoj razini. A nje, kako ističe Teršelič, često nedostaje pa smo svjedoci razmjene uvredljivih poruka između Zagreba i Beograda: „To je nešto za što se mogu naravno prozvati i Srbija i Hrvatska, ali umjesto da se na političkoj razini izmjenjuju uvrede što onda stvara prostor za ekstremističke istupe ekstremno desnih političara kao Ruže Tomašić koja je baš u Vukovaru ponovno poslala poruku mržnje prema Srbima.“

No nedavno su zaoštreni i odnosi Zagreba i Sarajeva iz kojega su put vlade na Markovom trgu stigli određeni zahtjevi u vezi sa ratnim zločinima. I dok Orsat Miljanić, ministar pravosuđa, ističe da se u njima spominju napadi hrvatske vojske i stvari koje po njegovom gledanju nisu točne, premijer Zoran Milanović vrlo oštro poručuje: „Nakon 20 godina političke optužnice dopustit nećemo. Ako je netko za nešto konkretno odgovoran takvim ljudima se može i u Hrvatskoj suditi, teoretski, ali političke optužnice Hrvatska više neće primati i na to preventivno upozoravam prije svega susjede da gledaju svoj posao, a mi ćemo gledati svoj posao.”

No Vesna Teršelič upozorava da mnogi postupci za ratne zločine ni u Hrvatskoj ni u drugim postjugoslavenskim zemljama nisu došli ni do predistražne faze. Poziva zato na nastavak rada na inicijativi REKOM, odnosno inicijativi za uspostavu regionalne komisije za utvrđivanje činjenica o svim žrtvama ratnih zločina i drugih teških kršenja ljudskih prava počinjenih na teritoriju bivše SFRJ u razdoblju od 1991.-2001. godine: „Ja ne vidim da postoji neka bolja ideja. Niti su naše države objavile popise svih ubijenih i nestalih, razlog zašto to Documenta radi je baš to što RH nije objavila poimenični popis svih ubijenih, za nestale je to učinila. Javnost treba znati. To nije napravljeno ni u BiH ni u jednoj drugoj postjugoslavenskoj zemlji.“

Do pune regionalne suradnje i razumijevanja očito je još dalek put. No Vesna Teršelič i Documenta na tome rade i to neumorno jer kako kažu, vjeruju u to da mlade generacije imaju pravo učiti povijest utemeljenu na činjenicama. Pri tome Teršelič upozorava da će se hrvatsko društvo, ako se ne distancira od nasilja u prošlosti osudom i ne prihvati odgovornost, stalno vraćati na nešto što nije odrađeno.