Njemačko ratno groblje u Sisku: Uređena spomen-kosturnica njemačkim vojnicima iz Drugog svjetskog rata

Bild 1 vergrößern +

Herbie Friedrich na sisačkom groblju Viktorovcu pregladava Namenbuch - Knjigu imena sahranjenih njemačkih vojnika

Po jedno njemačko ratno groblje se nalazi se u Srbiji te Crnoj Gori – u Beogradu i Danilovgradu. Dva su u Makedoniji: u Prilepu i Bitoli, dok ih u Sloveniji ima četiri - u Ljubljani, Celju, Kranju i Tolminu. Najviše ih je u Hrvatskoj – ukupno pet: u Gornjem Vrapču i Zagrebu te u Puli, Splitu i Sisku. Njihovom uređenju pridonijela je i njemačka udruga - Der Volksbund Deutsche Kriegsgräberfürsorge – Nacionalni Savez za skrb o njemačkim ratnim grobljima. Savez djeluje u ime njemačke Savezne vlade, a dosad je uredio više od 830 groblja i spomen-kosturnica - u 45 europskih i sjevernoafričkih zemalja u kojima je tokom Prvog i Drugog sjetskog rata sahranjeno oko dva i pol milijuna Njemaca. Hrvatska i njemačka Savezna vlada su inače još 1996. godine potpisale ugovor o njemačkim grobljima.

U Sisku uređena Spomen-kosturnica njemačkim vojnicima

U Sisku, na brežuljku, uz jednu od malih crkvi, nastalo je u doba Drugog svjetskog rata tzv. “njemačko groblje”. Pokapani su tu njemački vojnici, a poslije i njemački zarobljenici koje se zadržalo do pedesetih godina. Osamdesetih su posmrtni ostaci, iz zapuštenih grobova, prebačeni u zajedničku kosturnicu – priča zamjenik direktora Gradskih grobalja Sisak, Josip Pavičić: “I onda, znači, od osamdesetih godina prošlog stoljeća, pa do otprilike prije osam godina su nastali prvi kontakti od strane jedne njemačke udruge koja je dala inicijativu da se to uredi, s obzirom da je to bio samo jedan betonski okvir, ničim obilježen. I pojavila se inicijativa da bi se ta spomen-kosturnica uredila.” Uređenje je završeno 2012. godine. Materijalne troškove od oko 7000 eura snosio je Der Volksbund Deutsche Kriegsgräberfürsorge. Taj Nacionalni savez za skrb o njemačkim ratnim grobljima je do Siska došao na poticaj Berličanke Karin Ritter. Ona je desetljećima tragala za svojim ocem i na kraju u Sisku pronašla podatak da je '44. poginuo u okolici grada. Imao je tada 22 godine.

Slobodan Ljubičić: Dužni smo pronaći i dostojno sahraniti svaku žrtvu

“Devetnest do najviše dvadesetdvije godine - imali su ti vojnici koji su tu, u Sisku i okolici, poginuli ili umrli. Nisu to bili neki stariji ljudi, u biti – djeca” - kaže rukovoditelj groblja Arpad Kiš. Sa svojom ekipom on, pored ostalog, uređuje spomenike i partizanima i civilnim žrtvama Drugog svjetskog rata i spomen-kosturnicu njemačkim vojnicima. -Ovdje nema politike, žrtve su uvijek nečije žrtve – slaže se sa svojim suradnicima direktor, Slobodan Ljubičić: “Mislim da je dužnost svih nas koji sad živimo, i koji će živjeti poslije nas, da dostojno obilježimo svaku žrtvu bez obzira gdje je u ratu bila, na kojoj je strani učestvovala. Moramo je pronaći i smjestiti u adekvatni grob, grobnicu ili kosturnicu.”

Metalna knjiga s imenima 700 njemačkih vojnika

Od glavnog ulaza se asfaltnom stazom stiže do suprotne strane groblja i spomen-kosturnice njemačkim vojnicima. To nije čvrsti objekt, već povišeni humak površine od oko 25 “kvadrata”. Na njemu – samo ukrasna trava i šest bijelih kamenih križeva. Ispred – poviše postolje s ogromnom metalnom knjigom koja škripi dok se lista: Na njoj - dvojezični naslov: “Namenbuch” - “Knjiga imena”, na kojoj također piše: “U znak sjećanja na ratne žrtve iz Siska i okolice, koje počivaju ovdje, kao i na one čiji grobovi nisu pronađeni. Neka ostane sjećanje na njih, kao i na umrle u svim ratovima.” Na 16 stranica ugravirano je abecednim redom oko 700 imena; uz njih - datum rođenja i smrti. Sahranjenima u Sisku dodana su imena i njemačkih vojnika pokopanih u okolici, kao i Kozaka koji su se borili u sastavu njemačkih snaga. Evidencija je pronađena u sisačkom državnom arhivu. Jednostavno uređena spomen-kosturnica njemačkim vojnicima se, na sisačkom groblju Viktorovcu, od svih drugih spomen-obilježja i grobnica razlikuje i po izgledu i po tome što na njoj nema cvijeća, lampiona ni svijeća.