Sve manje djece u Zapadnoj Hercegovini: Mladi se ne mogu brinuti ni o sebi, kamoli o djeci

Bild 1 vergrößern +

Centar Širokog Brijega, sjedišta Zapadnohercegovčckog kantona

To je posljedica, kažu lokalni analitičari i sindikalci, sve većeg odseljavanja stanovništva s tog područja. I dok je u vrijeme socijalističke Jugoslavije Zapadna Hercegovina bila prepoznatljiva po iseljavanju, političkoj emigraciji i velikom broju gastarbeitera, postavlja se pitanje zašto se sada ljudi s tog prostora odlučuju da ga napuste?

Kraj je školske godine u osnovnim i srednjim školama Zapadnohercegovačkog kantona, koji obuhvata apsolutno većinski hrvatske opštine Široki Brijeg, Ljubuški, Posušje i Grude. Lokalni mediji su objavili da će u novoj školskoj godini biti u nekim opštinama i do 90 učenika manje koji će upisati srednju školu, a u pojedinim školama broj đaka je u prosjeku manji za oko 30, odnosno za jedno odjeljenje.

Analitičar zapadnohercegovačkih društvenih zbivanja, Velimir Begić izjavio nam je da je, na primjer u Posušju, cijeli jedan razred se ispisao iz osnovnih škola: “Jer su njihovi roditelji, odnosno cijele njihove obitelji, otišle živjeti u inozemstvo – Njemačka, Austrija, Švicarska, zapadne zemlje ili čak veliki broj obitelji je otišao u Kanadu”.

Šta je uzrok da tamošnji ljudi, koji uglavnom imaju i hrvatsko državljanstvo, napuštaju Zapadnu Hercegovinu, Begić objašnjava: “Glavni uzrok zasigurno je u tome što mnogi mladi ne vide sebe u budućnosti u Zapadnohercegovačkoj županiji, odnosno u Bosni i Hercegovini i to je jedan cijeli trend i to je jedan širi društveni fenomen, tako da su mnogi već sada se odlučili na školovanje u inozemstvu”.

Predsjednica sindikata osnovnih škola u Zapadnoj Hercegovini, Vesna Ćorluka, razloge odlaska mladih i njihovih porodica vidi u lošoj ekonomiji: “Tko se danas može oženiti, osnovati obitelj, ako nema posla i ako nema nikakve šanse, kad završi školu da počne raditi? Školuju se ljudi za burze ili gotovi stručnjaci u koje su uložene desetine tisuća maraka, odlaze u svijet, jer ovdje se ne mogu zaposliti”.

Stanje društva je takvo da je sve manje mladih, pa samim tim i djece, kaže Ćorluka i kao primjer navodi naknade za porodilje, koje i u Zapadnoj Hercegovini toliko kasne da ih majke dobiju kad im djeca već prohodaju: “Ne doprinosi naše društvo niti potiče mlade ljude da zasnuju obitelj i da imaju više djece, jer ne mogu oni o sebi se brinuti, a kamoli još za dvoje, troje ili više djece”.

A za loše stanje društva i ekonomije i u Zapadnoj Hercegovini, nevladine organizacije krive političke elite, koje se i tu – uprkos tome što u tom dijelu BiH nema etničkih tenzija – bave same sobom, pa je na primjer za formiranje nove vlade u Zapadnohercegovačkom kantonu nakon oktobarskih izbora trebalo više od 100 dana. Predstavnik organizacije Centri civilnih inicijativa - CCI, Darko Marić: “Ovdašnji političari se ponašaju kao da ih pobjeda na izborima iznenadi, pa umjesto da nakon službenog proglašenja izbornih rezultata dočekaju sa pripremljenim proračunskim, programskim i kadrovskim križaljkama, oni tek prionu na sami posao po proglašenju samih rezultata. O interesima i potrebama građana, nažalost, se jako malo govori”.

Kakvo je stanje u Zapadnoj Hercegovini, gdje je apsolutnu vlast osvojila vodeća Hrvatska demokratska zajednica BiH, koja se – podsjećamo - zalaže za hrvatski entitet u BiH, Darko Marić iz CCI navodi: “Ukupan broj zaposlenih osoba, evidentiran u brojci od 16 tisuća i 608, a broj nezaposlenih je dosegao skoro 11 tisuća. Prosječna plaća za 2014. godinu ove županije je iznosila 763 konvertibilne marke, što je manje od prosjeka na razini Federacije”.

Iako je etnički gotovo potpuno jednoobrazna, i Zapadna Hercegovina je primjer da u BiH iza pričâ o etničkim ugroženostima i zaštiti nacionalnih interesa stoji bogaćenje političkih elita i siromaštvo naroda, slaže se politički analitičar i novinar Emil Karamatić: “Što je god veća borba, od devedesetih godina pa naovamo, za takozvane nacionalne interese, mi imamo veći kaos, odnosno veću nebrigu za čovjeka i imamo veće iseljavanje stanovništva”.

U Ministarstvu obrazovanja Zapadnohercegovačkog kantona čini se da je trenutno veća briga šta učiniti ako manji broj đaka za sobom povuče i potrebu za manjim brojem nastavnika. Ministrica Ružica Mikulić: “Uvijek ima, u svakoj školi, dovoljan broj djelatnika koji su primljeni na određeno vrijeme i s njima će se kalkulirati, znači neće niko ostati bez posla od onih koji su primljeni za stalno, odnosno na neodređeno vrijeme”.

Šta se dalje može očekivati, analitičar Emil Karamatić govori: “Nažalost, bojim se da nijedan od mladih ljudi neće ostati na tom prostoru, jer pogotovo sada i Njemačka je dala mogućnost da se može lagano naći posao, a to otvara jedan široki prostor za iseljavanje, što će jednoga dana – i to vrlo brzo – biti jedan teški politički problem.”