Život u Srebrenici: Svakodnevica u gradu-simbolu

Bild 1 vergrößern +

Mediji obično prenose kako je Srebrenica u ostalim danima mrtav grad bez budućnosti. Ipak, sve je više onih koji se ne mire sa tom uobičajenom slikom Srebrenice. Žele učiniti nešto da njihov život i taj grad budu bogatiji, sadržajniji i podnošljiviji. Realizuju se različiti projekti i ideje i stvara se jedno novo, ljepše lice Srebrenice. Ljudi više ne žele biti igračke u rukama političkih moćnika, koji Srebrenicu godinama prikazuju onako kako im kad odgovara.

Grad bez sadržaja

Svakog jedanaestog jula u Srebrenicu dođu desetine hiljada Srebreničana da odaju počast svojim mrtvim, da se sastanu sa onima koji su još živi i da obiđu svoje nekadašnje domove. A samo nekoliko sati nakon završetka komemoracije, kad se ljudi raziđu iz Potočara, Srebrenica i njeni sadašnji stanovnici ostaju da žive između dva julska skupa, prepušteni sami sebi, daleko od očiju svijeta i vlasti. Kad čovjek pogleda medijske izvještaje, reklo bi se da je Srebrenica bar 360 dana u godini mrtav grad. Uostalom, i neki od njenih stanovnika doživljavaju je tako.

Mali pomaci

Ipak, u gradu koji već dvije decenije živi u sjeni genocida, ne bi se baš moglo reći da nema pomaka. Provode ih oni koji ne žele da se pomire sa tim da im život tek tako prolazi u gradu koji, kako se često može čuti, nema života i budućnosti. U gradu, koji donedavno nije imao ni čestitu provincijsku trgovinu, pojavljuju se ljudi sa, za to podneblje neobičnim idejama, koje njihovu svakodnevnicu, ali i život grada, čine normalnijim. Avdo Sandžić nije protraćio pomoć nevladinih organizacija proteklih godina – pokrenuo je proizvodnju cvijeća i njegova porodica danas solidno živi od tog posla.

Promijeniti medijsku sliku

Život u Srebrenici poprimio je vedrije tonove zbog još jednog neobičnog projekta. Do prije dvije – tri godine mediji su Srebrenicu pratili i tretirali vrlo rijetko, uglavnom na godišnjicu genocida ili u periodima političkih kriza. Tako se o samom životu njenih stanovnika znalo malo, neodređeno, iskrivljeno i površno. Nezadovoljna takvim medijskim predstavljanjem, grupa mladih obje nacionalnosti formirala je udruženje “Prijatelji Srebrenice” i ponudila bh-medijima svakodnevno izvještavanje iz tog grada, reportaže i crtice iz običnog života. Za kratko vrijeme to udruženje steklo je povjerenje javnosti svojim medijskim djelovanjem, a većina medija, čak i javni servisi, redovno prate zbivanja u Srebrenici upravo putem tog udruženja. Novinarka “Prijatelja Srebrenice” Slađana Petković kaže da je recept uspjeha bio jednostavan – prikazati život u gradu kroz ogledalo njenih stanovnika, a ne političara, kako je to ranije bilo. Tek tada se može vidjeti da Srebrenica, kako kaže, sigurno ima budućnost.

Srebreničani jednostavno žele poručiti da imaju svoje živote, nade želje i potrebe i da čovjek s čovjekom, bez obzira na sve različitosti, uvijek može živjeti u ozračju poštovanja i međusobnog povjerenja.