Farma magaraca kod Podgorice: Magarcima u Crnoj Gori ugrožena vrsta

Bild 1 vergrößern +

Darko Saveljić sa svojim magarcima

Životinja bez koje se nekada nije mogao zamisliti život u Crnoj Gori magarac je, kako nam je ispričao Darkov otac Dragan, smatran za najvećeg čovjekovog prijatelja: „Magarac mu je (čovjeku) sve završavao i vodu i drva i sijeno. Sve što je trebalo da se dotjera do kuće... Nije bilo drugog prevoznog sredstva sem magare ili konj, ali pretežno u ovom dijelu, magare. Najmanje se vodilo računa o magaretu“.

U ne tako davnoj prošlosti nije bilo kuće u selu, a da nije imala bar jedno magare. Njihov broj se tada mjerio hiljadama, a danas su ove životinje pred izumiranjem, procjena je biologa Saveljića: „Po mojim procjenama danas nema preko 150 grla magaradi. Ukupno. Ako se zna da je do prije tridesetak godina bilo ne na stotine, već na hiljade magaradi, vidite koliko je ta životinja na granici izumiranja“.

Kako bi doprinio očuvanju vrste, oglasio je otkup magaradi i farma za sada broji broji desetak grla. Svi oni su dobili imena po dragim mu ljudima ili su ista nadjenuli ljudi iz bliskog okruženja: „Marta, Stoja, Drina, Srna i Azra. Imamo dosta lijepih imena“.

Brojne predrasude i prema nesvakidašnjem poslu i prema magarcima

Odziv na oglas je, kaže bio slab. Umjesto ohrabrenja pregaocu za nesvakidašnju i plemenitu ideju, u prvi plan su i ovom prilikom isplivale predrasude -ukorijenjena mentalitetska karatkteristika Crnogoraca: „Ne znam što da vam kažem za reakcije u Crnoj Gori. Od ekstremnog odobravanja do podsmijeha. Komentar je da neko ko to radi može da bude jedna obična budala. Razumijete“.

Bilo je i komičnih situacija , podijelio je sa nama Darkov otac Dragan: „Zovega neki roditelj, pa kaže: „Imam magarca kući, ako treba da ti ga pošaljem.“ Vjerovatno je mislila ili žena na muža ili na sina koji ne rade ništa“.

Značajno je mnogo negativnih asocijacija za dugouhog srodnika konja. Od magarećeg kašlja, klupe, magarećih godina... Mnogo je manje izraza zahvalnosti prema životinji koja je u ovom dijelu svijeta bila od velikog značaja za čovjekovu egzistenciju. Naglašeno za magarca se veže osobina tvrdoglavost, što Saveljić zove predrasudom prema životinji izražene indvidualnosti: „Magarac ima svoje ja. Ima identitet. Recimo, vi natovarite konja i on ide, a magarca ako natovarite, ako mu je teško, on stoji. I zato ne stoji priča da je magarac tvrdoglav. Nije istina, nego on ima otpor prema ugnjetavanju“

Izuzetna ljekovita svojstva mlijeka od magarca

Magarci su zdravi i otporni, a njihovo mlijeko najsličnije ljudskom od svih sisara i ljekovito: „Magareće mlijeko sadrži imunoglobuline. To su posebne vrste nisko alergenih proteina. Imunoglobulini povećavaju imunitet čovjekovog organizma i već je dokazano da magareće mlijeko ima blagotvorni efekat kod plućnih oboljenja, astme, bronhitisa, kašlja, raznih alergija...“

Za razliku od farmi iz okruženja gdje litar mlijeka dostiže cijenu do 100 eura, Darko ga prodaje upola cijene, a onima kojima je za lijek ono se ne naplaćuje: „Doniramo mlijeko za teška oboljenja i već smo imali nekoliko donacija i tretmana i imali smo desetak djece kojima je mlijeko pomoglo“.

Magarci su izdašne životnje. Malo jedu i nijesu probirljivi, pa uzgoj ne košta mnogo. Proizvodnja je za sada skromna, a do proljeća se Saveljići nadaju većoj farmi. I u slučaju negativnog poslovnog bilansa, Saveljić kaže da je na dobitku, pa logicira na sljedeći način: “Mislim da sve ovo ima budućnost. A i da nema, spasao sam magarad. Hrane ima dovoljno i ekonomski ne mogu da propadnem“.