Jovan Balov: Slikar i galerista iz Berlina
Snežana Bogavac, Berlin
Ako je fraza „umetnost ne zna za granice“ tačna, onda je berlinski slikar i galerista Jovan Balov dokaz za to. Njegova galerija „Prima Centar“ u Umetničkoj koloniji u berlinskoj četvrti Wedding mesto je gde izlažu i okupljaju se ne samo umetnici iz Jovanove rodne Makedonije i sa Balkana, već i mnogi drugi.
-
Bild 1 vergrößern
+
Jovan Balov
„Prima Centar“ i Umetnička kolonija Wedding, u koju se neformalno udružilo tridesetak galerija i projektnih prostora nalaze se u jednom od onih delova Berlina koji još nije zahvatila “gentrifikacija”. Tu još lepe kuće s početka prošlog veka ne kupuju jeftino i posle renoviranja ne prodaju skupo trgovci nekretninama. Jovan Balov se seća i onog drugog Berlina, pre ujedinjenja Nemačke u koji je došao 1989. sa, kako kaže, “50 maraka u džepu, skačući s granice na granicu, kupujući vozne karte od Skoplja do Beograda, pa do Subotice, do Minhena, do Berlina”... Šta ga je navelo na to da napusti svoj grad? Priča da je u jednom trenutku u Skoplju, gde je posle diplomiranja radio na televiziji kao novinar, shvatio da bi „stvaralačka energija koju ulaže i troši bila ista bez obzira da li radi u Skoplju, Njujorku, Berlinu, ali ono što čovek za tu energiju dobija natrag nije svuda isto“.
Galerija za umetnike sa osećajem migranta
Samo prošle godine je u „Prima Centru“ izlagalo više od 30 umetnika, više stotina od otvaranja 2004. U početku, priča Jovan, izlagali su najčešće umetnici koje je znao sa studija u Skoplju, sa grupnih izložbi u Sarajevu, Beogradu ili Zagrebu: „Jednostavno cilj rada ove galerije je da se svako ko ovde izlaže vrati nazad sretan i zadovoljan, ljudi su se vraćali sretni i zadovoljni i tako se desilo da ovu galeriju znaju svi iz bivše Jugoslavije“. Zato ne čudi da je izložbeni program galerije popunjan do februara 2017.godine.
U Umetničkoj koloniji Wedding svakog poslednjeg vikenda u mesecu otvaraju se izložbe u tridesetak galerija, projektnih prostora. U Prima Centru su ove godine izlagali Snežana Maletin iz Novog Sada, Andrea Čović iz Zagreba, Ivančo Talevski iz Skoplja, na grupnim izložbama umetnici iz Nemačke, Finske, Izraela, SAD... dakle nikako ne samo Balkan: Jovan kaže da mu je „bilo interesantno da pomogne i umetnicima koji žive u Berlinu a koji nisu Nemci ili možda jesu Nemci, ali su došli iz drugih gradova i koji nose taj osećaj migranta i početnika i kojima je potreban prostor za definiranje statusa i pozicije na berlinskoj sceni“.
Heroj balkanske kulture
Sa Jovanom razgovor jednostavno ide dalje... sa umetnika koje voli prelazi na mesta koja mu znače, pominje petogodišnji boravak u Amsterdamu tokom devedesetih iz kojeg je jedva čekao da se vrati u „svoj Berlin“, priča o tematskim fazama kroz koje je prošao kao slikar, o priznanjima... A i njih je bilo, recimo 2007. je postao „Heroj balkanske kulture“. Jeste, kaže Jovan, „malo smešno zvuči“, ali reč je o Medalji Riga od Fere koju svakih pet godina dodeljuju Akademija nauke i umetnosti Grčke i Fondacija Riga od Fere. I to, objašnjava Jovan, „ljudima koji duže od 10 godina žive kao emigranti, u dijaspori i u svom umetničkom ili naučnom radu se zalažu za pozitivan imidž termina Balkan“: “Predložen sam za tu nagradu jer duže već vodim galeriju u Berlinu u kojoj bez problema, bez ikakvih političkih, nacionalnih ili socijalnih predrasuda prezentiram umetnike sa Balkana, i to u sasvim drugom izdanju, kao ljude koji se poštuju i vole medju sobom”.
U maju je Evropski pokret Makedonije Jovana Balova proglasio „Evropskom ličnošću godine u Makedoniji“, a u obrazloženju stoji da je on „doneo evropski duh u Makedoniju i makedonske umetnike predstavio evropskoj publici“. No, makedonske galerije nisu bile zainteresovane kada je proteklih godina pokušavao da tamo prikaže svoje radove, a reč je, kako kaže, „o problematici portreta kao tendencije savršene prezentacije istorije jedne ličnosti“, koju vidi kao „vrstu angažovane umetnosti“. Na pitanje koliko je posle tog odbijanja još kao umetnik vezan za grad, za zemlju iz koje je došao u Berlin Jovan Balov kaže bez negativnog prizvuka: “Jednostavno odbijanjem je prestala želja da bilo šta predstavim u zemlji i gradu iz kojeg dolazim. Verovatno da ne pripadam više tamo, verovatno se nešto desilo da smo se otudjili. Mogu da kažem da sam prisutan, da ljudi znaju jako puno o onome što radim i više se koncentrišu na moj rad sa ovom galerijom i tu se završava njihov interes u vezi sa mnom“.
Stand: 01.09.2015, 19.56 Uhr
Seite teilen
Über Social Media