Smjenski rad: Može li noćni rad utjecati na zdravlje?

Bild 1 vergrößern +

Ima li istine u upozorenjima da noćni rad može biti štetan? (ilustracija)

Na noćni rad teško se priviknuti na početku: sve izgleda nekako obratno. “Dok svi drugi spavaju, ja moram raditi, a kad oni ustaju, ja idem spavati", kaže novi prodavač u jednom non-stop otvorenom kiosku. Kod onih koji ne rade u proizvodnji, noćna se smjeni obično oduži. Najteže je prije jutra, napominje jedan recepcioner koji bi tada najradije, umjesto za recepcionerskim pultom, bio u krevetu. “Tada, najčešće između dva i četiri ujutro, malo prošetam da odagnam umor iz organizma”, kaže taj hotelski radnik s poduljim stažem. Umor je, pogotovo ako se dovoljno ne naspava danju, samo jedna od posljedica noćnih smjena.

Da li je noćni rad nezdrav?

Mnogi stručnjaci tvrde da je noćni rad nezdrav, a neki čak i da donosi rizike od teških bolesti. Istraživački centar Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) je još 2007. opomenuo da “noćni rad vjerojatano može dovesti do raka”, a jedan francuski institut je objavio i rezultate studije o toj temi. Ustanovio je da, ako žene noću rade duže od četiri godine, to donosi 30 posto veći rizik od raka dojke. Kod žena, koje su počele noćnim radom prije svoje prve trudnoće, taj je rizik čak 50 posto – tvrdi voditelj istraživanja Pascal Guenel (Paskal Ginel). Istraživanje je obavljeno na 1250 Francuskinja oboljelih od karcinoma dojke i na 1350 zdravih žena. Međutim, još nema temeljitih znanstvenih odgovora da li opasnost nosi noćni rad sam po sebi ili ju donosi pretjerana izloženost umjetnom svjetlu ili nekim drugim utjecajima i opterećenjima za vrijeme noćnog rada.

Kako kuca “unutarnji sat”?

Dio stručnjaka kaže i da je onima koji rade noću poremećen prirodni biološki ritam, a minhenski profesor Till Rönneberg naglašava da takozvani “unutarnji sat”, odnosno uobičajeni prirodni ritam koji je podijeljen na dan i noć, zapravo kod velike većine ljudi nije usklađen sa socijalnim i radnim obvezama. “Osamdeset posto radnih ljudi treba budilnik za buđenje prije posla. Ono što se još nikad zapravo nije shvatilo je da, ako je za buđenje potrebna budilica, to znači da nije završilo biološko vrijeme spavanja i zbog toga svi premalo spavamo”, naglašava ovaj stručnjak sa Sveučilišta Ludwig Maximilian u Münchenu koji je proveo istraživanje na 21.000 osoba. Ustanovio je pritom da tzv. unutranji bilološki sat ne funkcionira kod svih jednako. Manjem dijelu ljudi noć odgovara više nego dan i njima, primjerice, noćni rad ne pada toliko teško kao onima koji bi u to vrijeme željeli i, po svom biološkom ritmu, trebali spavati – kaže profesor.

Može li se prilagoditi na noćne smjene?

Budući da je čovjek prilagodljivo biće, ipak može steći naviku i na noćni rad i tome prilagoditi život, kako svjedoči jedan diseldorfski taksist. “Organizam se na to privikao nakon više od 40 godina rada. Sa suprugom se dobro razumijem. Ona ima u mene povjerenja, i ja u nju. Uvijek se vidimo preko dana, zajedno objedujemo, popijemo, zajedno spavamo. Nema problema. Sve štima jako, jako dobro. Nema nikakvih problema”, kaže dobro raspoloženi vozač taksija. Ako je suditi po ovom slučaju, kad se dnevni život dobro organizira i dovoljno odmara, ni noćni rad ne mora pasti teško.