Crna Gora i vjerske zajednice : Nacrt zakona o vjerskim slobodama uzburkao strasti

Bild 1 vergrößern +

Mogu li se u Crnoj Gori zagarantovati jednaka prava svim vjerskim zajednicama? (Ilustracija: Kotor)

Crna Gora je krenula u uređivanje odnosa sa vjerskim zajednicama. To je dugo odlagano zbog otvorenog crkvenog pitanja i podijeljenosti na dvije pravoslane crkve u Crnoj Gori – srpsku i crnogorsku. Podjele su vidljive i u samoj raspravi o Nacrtu zakona o vjerskim slobodama. Malo je koja javna rasprava ustalasala strasti u Crnoj Gori kao ta rasprava koja je u toku. Nemile scene, slične devedesetim, ponovo su se mogle vidjeti na mjestima gdje država pokušava da za isti sto dovede predstavnike dvije pravoslavne crkve, srpske i crnogorske. Uvredljivim poklicima dočekan je u Bijelom Polju na skup o novom zakonu mitropolit Crnogorske crkve Mihailo, a policija je spriječila vjernike Srpske crkve da na njega fizički nasrnu.

Skup, prvi u organizaciji vlade, predlagača zakona, je otkazan, a ostaje da se vidi šta će biti sa preostala dva.

Najoštriji kritičar - Mitropolija Srpske pravoslavne crke

Najjoštriji kritičar zakona je Mitropolija crnogorsko-primorska Srpske pravoslavne crkve, za koju mnogi u Crnoj Gori kažu da je “država u državi”. Ova crkva je po mnogima neosnovano postala vlasnik ogromne državne imovine, jedina je neregistrovana vjerska organizacija u zemlji, dok su njene poslovne aktivnosti , kao i plaćeni porezi i ostale dažbine državi, potpuna nepoznanica. Mitropolija smatra da je nacrt zakona “diskriminatoran”, doživljavaju ga kao “grubo” miješanje države u poslove crkve i traži od vlade da ga povuče. Episkop budimljansko-nikšićki Joanikije kaže: “Nacrt zakona obiluje brojnim protivurječnostima. U pojedinim djelovima je apsolutno neprihvatljiv, jer zadire u unutrašnje ustrojstvo crkve. Obezbjeđuje državi da se miješa u unutrašnje ustrojstvo crkve i ograničava njene slobode”.

Za Mitropoliju I njene pristalice su sporna statusna pitanja, od naziva, preko obaveznog zahtjeva za registracijom. Zatim, rješenje kojim se zabranjuje rad ukoliko se teritorija vjerske zajednice prostire van Crne Gore, a što je trenutno slučaj sa pojedinim eparhijama Srpske crkve koje se prostiru u dvije države. Posebno je osjetljivost demonstrirana nad namjerom da se sva imovina, za koju nema dokaza o vlasništvu, a trenutno je u posjedu crkve, vrati pod okrilje države. Takva odredba se, po akvokatu i bivšem ministru pravde Draganu Šoću, donosi isključivo zbog Srpske crkve: “Kako mi svi ovdje, u Crnoj Gori, dobro znamo da država sigurno neće dirati u ustrojstvo i autonomiju Katoličke crkve i Islamske vjerske zajednice, ja smatram da je ovaj zakon direktno usmjeren protiv Pravoslavne crkve, prije svega oličenoj u Mitropoliji crnogorsko-primorskoj”.

Manje zajednice – suzdržanije reakcije

Suzdržaniji u reakcijama su u Islamskoj zajednici i Katoličkoj crkvi. To što u prvi plan ističu vladinu namjeru da poboljša stvari u odnosu na prevaziđeni komunistički propis iz 1977. godine, dovoljno govori da ni njima stvari nijesu po volji: Don Robert Tonsati iz Kotorske biskupije: “Teško je uvažiti svaku zasebnu vjeroispovijest i staviti pod isti zakonski okvir i stvoriti klimu gdje bi svima sve odgovaralo”.

Konkretniji je reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić, koji poput predstavnika Katoličke crkve i Mitropolije problematizuje i to što zakon ne prepoznaje crkve, već isključivo vjerske zajednice, te što između njih stavlja znak jednakosti: “Po Ustavu iz 1905. godine knjaževe Crne Gore Islamska zajednica je priznata kao zvanična institucija, a Islam kao vjera. Sada treba da se pojavi neko sa 50 ljudi i ima isti status kao mi. To nije uredu”.

Nacrtu predstoje brojne izmjene

Jedina u načelu saglasna sa postavljenim principima je Crnogorska pravoslavna crkva, koja skoro dvije decenije pod vedrim nebom održava crkvene službe i obrede. Stevo Vučinić, potpredsjednik Savjeta te crkvesmatra: “Predložena rješenja su korektna. Mi imamo primjedbe i one nijesu samo načelne prirode”.

Istoričar Živko Andrijašević kaže: “Zakon je urađen u skladu sa najvišim demokratskim standardima… Država se ne miješa u unutrašnji život crkava, ali neće ni dozvoliti da se koriste ekskluzivnim pravom i budu izvan pravnog poretka i iznad države", stav je toga nekadašnjeg premijerovog savjetnika za nacionalnu politiku. Istoričar Andrijašević takođe navodi: “Zakon garantuje stabilan položaj vjerskih zajednica u Crnoj Gori i utvrđuje obaveze između države i vjerskih zajednica, bez štete po vjerske zajednice i bez ugrožavanja njihovog položaja, ili dovođenja u pitanje njihovog unutrašnjeg uređenja”.

Javna rasprava je tek otvorena, ali po dosadašnjim rekacijama jasno je da će Nacrt trpjeti brojne promjene.