Aerozagađenje u BiH: Moguće teške posljedice po zdravlje ljudi

Bild 1 vergrößern +

Sarajevo u magli i smogu

Građani brojnih bosanskohercegovačkih gradova danima se doslovno guše u magli i smogu. Sunce se već danima ne može ni nazrijeti, vidljivost se noću smanjuje i ispod deset metara, a medicinske službe danonoćno opsjedaju građani, posebno hronični bolesnici, žaleći se na nepodnošljive respiratorne poteškoće. Ljekari dramatično upozoravaju da je zrak izrazito opasan za zdravlje i predlažu ljudima da izlaze na ulice samo u krajnjoj nuždi. Javnost nije ni svjesna kakve sve opasnosti leže u enormno zagađenom zraku, koji se i danju i noću zadržava u gradskim kotlinama, kaže čuveni sarajevski ljekar i nekadašnji direktor Opće bolnice doktor Bakir Nakaš: „To je ono što danas-sutra može prouzrokovati različite vrste oboljenja, emfizem, hronični bronhitis, upale pluća, a što ne reći i malignom, koji se može javiti usljedi tih čestica“.

Ogorčeni građani od vlasti traže hitne mjere, kako bi stepen zagađenja bio bar djelimično smanjen, ali ne nailaze na bilo kakve logične odgovore. Osim pukog proglašenja ovog ili onog stepena pripravnosti, što građanima ne znači baš ništa, nema konkretnih koraka. Veliki dio javnosti ubijeđen je čak da vlasti skrivaju prave podatke o količini zagađenja i mogućim posljedicama, kako ne bi morale izdvajati sredstva za smanjivanje posljedica ove opasne situacije. Zbog zbunjujućih podataka, za koje i stručnjaci tvrde da ne mogu biti samo rezultat nesposobnosti nadležnih institucija, niko ne zna prave podatke o količini opasnih tvari. Međutim, priznanje da je Sarajevo prošle sedmice bilo jedan od deset najzagađenijih gradova u svijetu sasvim je dovoljno da se shvate razmjere zagađenja.

Nije ništa bolje ni u Tuzli, Zenici, Lukavcu i nekim drugim gradskim centrima, upozorava eko-aktivista Anes Podić: „Imamo zagađenje na nivou onoga u Pekingu, gdje bi trebale biti zatvorene škole, zatvorene tvornice, obustavljen saobraćaj... Međutim, niko ništa povodom toga nije uradio. Građanima niko nije rekao: ovo je opasno, od ovoga se može umrijeti, od ovoga možete dobiti bolesti od kojih ćete biti bolesni do kraja života. Novac ne može biti izgovor – ljudi od ovoga umiru!!!“

Aerozagađenje nije nikakav novi problem u Bosni i Hercegovini. Svake godine na prelazu između jeseni i zime gradovi su obavijeni smogom, doduše uglavnom ne u ovolikim razmjerama. Stručnjaci u vrijeme eskalacije zagađenja nude rješenja – izgradnju brzih cesta, stimulisanje korištenja eko-goriva i upotrebe automobila sa pogonom na plin. Međutim, potezi vlasti su upravo suprotni. U nastojanju da naplate sve što mogu kako bi popunile budžet, nadležne institucije izmišljaju dodatne poreze baš na one procese koje bi trebalo da promovišu s ciljem smanjenja zagađenja, kaže stručnjak za kvalitet zraka Martin Tais: „Trebalo bi automobili na gas da idu, a situacija je takva da pri registraciji automobila na gas imate veće troškove nego kod običnog automobila. Mislim, to je apsurd.“

Pravi odnos vlasti prema ovom problemu slikovito prikazuje doktor Nakaš, naglašavajući da je Bosna i Hercegovina preuzela vrlo ozbiljne obaveze na tom planu prihvatajući međunarodnu povelju prava na zdravlje i život: „Nijedan parlament u Bosni i Hercegovini - naravno, morao bi to biti državni parlament i entitetski parlamenti – nisu nikad raspravljali o efektima na zdravstveno stanje populacije. A imaju obavezu da to analiziraju.“

Neshvatljiv odnos nadležnih institucija, koje se u pravilu ograničavaju na propisivanje mjera koje nikoga ni na šta ne obavezuju poput smanjenja korištenja automobila i upozorenja da je kažnjivo loženje štetnih goriva, ozbiljno iritira ugrođene građane. Eko-udruženja zagovaraju masovne ulične proteste. Prvi korak bio je protest u Lukavcu kod Tuzle, gdje su građani najavili radikalniju borbu protiv indolentnih institucija vlasti, ali i zagađivača.

Dok stručnjaci nude dugoročna rješenja, a vlasti provode potpuno apsurdne i beskorisne mjere nastojeći da ostave utisak kako pokušavaju riješiti problem, građani se pitaju kako preživjeti. Jedino što mogu je da na koji sat pobjegnu na okolne planine, koje su u isto vrijeme obasjane suncem. Ali mnogima je i to nedostižno – neki to ne mogu učiniti jer su vezani radnim vremenom, a drugi jednostavno nemaju finansijskih mogućnosti ni za taj kratkotrajni bijeg iz opasnog zagađenja.