Suđenje pripadniku "Lohberger brigade": Iz Dinslakena u džihad

Bild 1 vergrößern +

Nils D. na suđenju

Lohberg, četvrt u njemačkom gradu Dinslakenu. Nekada rudarsko naselje, oko kojeg su već odavno zatvoreni rudnici. Ostala su samo sjećanja na zanat od kojega se moglo pristojno živjeti. Lohberg danas broji nešto manje od tri hiljade stanovnika od kojih brojni potiču iz Turske.

Četvrt je postala poznata po tzv. “Lohberger brigadi“ i to sada kada je jedan njen član, Nijemac Nils D., dospio pred sud. Ovom i ranije osuđivanom momku sada se sudi za učešće u borbama na strani Islamske države kao i pripremanje posebno neprijateljskog akta protivu države. Ova formulacija se u zadnje vrijeme često mogla čuti kao tačka optužnice protivu sve većeg broja mladih Nijemaca koji su hrlili u ratna područja Sirije i Iraka. I svaki put kada čuje takvu formulaciju, „pripremanje posebno neprijateljskog akta protivu države“ čovjek se pita, šta to tjera mlade ljude poput Nilsa i njegovih istomišljenika da se priključi bandi ubojica koji sebe nazivaju Islamska država. Odgovor se nameće, zato što su lak plijen. Momci čiji snovi nisu dosanjani, momci bez nade a sa puno vremena.

Priča o njima je počela prije par godina. Tada su se u Lohbergu pojavili tipovi, štampa ih je nazvala „pacolovci“, koji su mlade okupili oko sebe. One koji su imali problema zbog uzimanja droga, koji su bili bez posla, lako je bilo zavesti. Rješenje za njihove probleme je, po rječima pacolovaca, bio Islam. Lagali su ih jer je u svari opasna i rigidna ideologija bila ta koja im se nudila kao rješenje za njihove probleme. Ideologija koja im je nudila jednostavna rješenja, nudila im je budućnost, osjećaj da su neko i nešto. Sve ono što si ljudi bez šansi poput Nilsa žele. A njih ima posvuda, i u Wolfsburgu, Pforzheimu, Essenu. Vremenom su im brade postajale gušće i sve duže, alkohola je bilo sve manje i manje. Bilo ih je 25. Uz doner i ajran slušali su predavanja novih prijatelja, koji su im punili glavu ekstremističkim idejama. Zajedno su osnovali udruženje. Sve je bilo regulisano. Imali su predsjednika, njegovog zamjenika i blagajnika. Čak je i ime, Dinslakener institut za obrazovanje, zvučao pitomo. No jedino što se tamo obrazovalo bila je Lohberger brigada. Od onih zaboravljenih dinslakenovaca, postali su islamisti.

Sve je izašlo u javnost tek kada je njih dvadesetak u dva navrata otputovalo za Siriju. Borili su se za Islamsku državu. Imali su vezu sa kasnijim atentatorima u Parizu. Postali su državni neprijatelji i to su slavili na Facebook profilima. Nils D. je došao u Siriju u oktobru 2013.godine. Njegov rođak Philip B. je već bio tamo. Učili su kako se upotrebljava oružje, kako se upotrebljava eksploziv. Slijedili su selfiji sa kalašnjikovom u ruci i zakletva na vjernost Kalifi Al Baghdadiju. To je bila Sirija za novopridošle.

Nils i njegovi kompanjoni su se prijavili za udarnu trupu IS-a. Mjesecima su tražili izdajice u redovima IS-a, i priznanja im iznuđivali mučenjem. Nils, prema vlastitom iskazu koji je prezentiran novinarima WDR-a, NDR-a i Sueddeutsche Zeitung-a, nije učestvovao u mučenjima koja su provodili istražitelji. Zvali su ih Gestapo IS-a. Nilsov rođak Philip je u Iraku u ljeto 2014. kao bombaš samoubica usmrtio 20 ljudi. Nedugo poslije toga Nils je odlučio da se vrati u Njemačku. Prema vlastitom iskazu, sjeo je u Istanbulu u autobus i zaputio se kući. I kao što niti u jednoj ispričanoj priči ove vrste nije jasno, nije ni u ovoj, dali je baš tako jednostavno bilo napustiti IS kao što mu je bilo lako pristupiti. Nakon 43 sata puta došao je u Dinslaken. Njegov povratak nije prošao neprimjećeno. Granična policija Bugarske je alarmilara Njemačku policiju čim je Nils prešao Bugarsku granicu. Slijedilo je praćenje, prisluškivanje razgovora, sakupljanje dokaza. U januaru prošle godine je uhapšen. U Dinslakenu, tamo gdje je sve i počelo. U jednoj rudarskoj četvrti čije je ime od simbola tradicije postalo simbol terora.