Okupljanje pod motom „i mi smo narod“: Berlin - Održan prvi kongres njemačkih novih organizacija

Bild 1 vergrößern +

Prvi kongres tzv. njemačkih novih organizacija održan je proteklog vikenda u Berlinu

Razlog okupljanja na kongresu, koji je inicirala organizacija Neue deutsche Medienmacher, bila je potreba za diskusijom o tome šta se očekuje od njemačke politike da bi se migranti bolje osjećali kao građani Njemačke i da bi se nekim budućim doseljenicima olakšao život u Njemačkoj.

Parola „Wir sind auch das Volk“, ali ne kao „Pegida“

„I mi smo narod.“ Pod ovim motom je organizacija Neue deutsche Medienmacher sazvala predstavnike različitih migrantskih inicijativa iz cijele Njemačke. Parola pobornika pokreta „Pegida“ u ovom kontekstu nije trebala imati nikakav provokativni karakter, objašnjava Ferda Ataman, jedna od osnivača organizacije, već naprosto sugerirati da su i tzv. migranti dio Njemačke. I sam ovaj naziv, ljudi sa migrantskom pozadinom, sugrađani stranog porijekla, stranci, bili su, kaže, tema dvodnevnog kongresa.

„Suptilni rasizam“

Mnogi od učesnika kongresa su ovdje rođeni ili došli kao djeca u Njemačku te smatraju da su dio ovdašnjeg društva. Ono što, međutim, često osjećaju, je, kako ističu, određeno neprihvatanje od većinskog stanovništva, ono što neki nazivaju tzv. suptilnim rasizmom u svakodnevici. Kako to promijeniti, pita se Ferda Ataman, čiji roditelji potiču iz Turske. Mlada politologinja se već godinama bavi ovim temama, radila je između ostalog i za bivšeg ministra za integracije Sjeverne Rajne Vestfalije, Armina Lascheta.

Rasprava i o „nazivu“ migranti

Poruka učesnika kongresa je,između ostalog, ističe Ataman, da bi bilo dobro da se same njih pita kako žele da ih se predstavlja u medijima, ali i u drugim sferama njemačkog društva. „Želimo pokazati da su nove njemačke organizacije tu, da žele aktivno učestvovati u diskusijama i odlučivati zajedno s drugima. To su sve tzv. integrisani ljudi, koji međutim imaju problema u svakodnevici. Želimo napraviti određenu mrežu tih udruženja, objavićemo njihovu listu i kontakte. Dakle, poruka je: i mi smo ovdje, i mi smo Nijemci, iako izgledamo nešto drugačije nego što si neki predstavljaju. Dakle, diskusija se nastavlja i dobro je da je tako i lijepo bi bilo da nas se pita kako želimo da nas se naziva, smije li nas se zvati migrantom“, kaže Ferda Ataman.

„Islam pripada Njemačkoj“

Ona koja zbilja izgleda drugačije je Leila Younes El-Amaiere iz organizacije „Juma“, Studentica prava na berlinskom Slobodnom univerzitetu, arapskog porijekla, naime nosi maramu. Ona je govorila o svojim iskustvima mlade djevojke za koju se odmah vidi da je muslimanka. Da li ona ili islam pripadaju Njemačkoj? To je za nju, kaže, samo po sebi razumljivo, jer je u ovoj zemlji sloboda religije zagarantovana ustavom. Hidžab ili marama, drugačija boja kose ili kože ili akcenat u njemačkom jeziku, sve su to za većinsko njemačko stanovništvo odlike nepripadanja ovom kulturnom krugu, objašnjavaju i drugi učesnici kongresa.

Kako učiti iz grešaka?

Problemi pogađaju ili zaokupljaju i građane Njemačke koji dolaze sa područja bivše Jugoslavije. Dvije Berlinčanke bosanskog porijekla, Suada i Sedija, pred rat su došle u Njemačku, bez tada zakonski velikih mogućnosti da se školuju, uče jezik, integriraju. One su ipak našle svoj put i imaju svoje mišljenje šta bi se u ovoj zemlji trebalo promijeniti da bi onima koji sada dolaze u Njemačku, bilo lakše nego njima samima:

„Što se tiče integracije ljudi koji dolaze ovdje u Njemačku sa završenim fakultetima i raznim zanimanjima, mislim da bi to njemačko društvo trebalo iskoristiti u svakom slučaju. To je jedan vid da se ustanovi sa čime raspolažu ti ljudi. To je jedan od najljepših vidova integracije, ponuditi im neko radno mjesto, mogućnost da za sebe i djecu izgrade budućnost, da prihvate Njemačku onako kako sam ja. Ja sam ovdje završila fakultet i osjećam se integrisanom. Ono što se definitivno mora promijeniti je da im se omogući da nauče jezik. To je prva i osnovna stvar, a poslije je njihova integracija daleko jednostavnija, olakšano im je da se sami snađu, pronađu svoja interesovanja i mogućnosti da se afirmiraju, nešto urade i doprinesu ovom društvu ovdje.“

„Integracija je dvosmjerna ulica“

Integracija je, napominje Ferda Ataman, koliko god to u međuvremenu zvučalo kao otrcana floskula, dvosmjerna ulica, ili dijalog, koji se treba i mora voditi direktno sa onima kojih se ona najviše tiče,svejedno kako ih se zasad sve naziva: useljenicima ili doseljenicima, migrantima, ljudima drugog porijekla. Ali ne stranog, jer oni već odavno pripadaju ovom društvu.