San o Njemačkoj kao obećanoj zemlji: Siromašan, siromašniji, azilant

Bild 1 vergrößern +

Brojne izbjeglice sa Balkana koji svoje utočište pokušavaju naći u Njemačkoj su Romi. Posljednjih godina, njihova se situacija, posebno u Makedoniji, pogoršala. Za podsjećanje, Makedonija je još u novembru prošle godine od strane EU proglašena kao sigurna zemlja. Po definiciji, to znači da niko iz takve, „sigurne“ zemlje, ko se zbog ekonomskih razloga zaputi ka Njemačkoj, ne može niti u njoj niti u EU računati sa dobijanjem azila. No to nije spriječilo da u prvoj polovini ove godine, iz ove „sigurne zemlje“, dođe u Njemačku i zatraži azil čak 6700 ljudi. Više nego ikada ranije. Makedonija je trenutno na sedmom mjestu neslavne izbjegličke top liste. Brojni Makedonci, njih oko 100.000, imaju rodbinu u Bugarskoj i u ovoj zemlji se prijavljuju kao bugarska manjina te dobivaju isprave sa kojima slobodno putuju po Evropi. Pa šta to navodi toliki svijet iz malene Makedonije da po bijelom svijetu traže azil. Po riječima Ljatife Šikovski iz makedonske organizacije „Ambrela“ koja pruža pomoć Romima, njih oko 5000 tako rekuć ne postoji. Nemaju osobne dokumente pa samim tim nisu ni socijalno niti zdravstveno zbrinuti. Uz to nemaju mogućnost obrazovanja a nemaju ni pristup tamošnjem tržištu rada. Dešava se tako da ti ljudi bez dokumenata odsjede u zatvoru a da im se ni indentitet nemože utvrditi“, kaže Ljatife Šikovski. Za Amdija Bajramija, romskog političara i parlamentarca, ovaj masovni odlazak Roma u obećanu zemlju Njemačku, je potpuno shvatljiv. Naime, kaže on, svi ovi ljudi su nezaposleni. Sa državnom pomoći od 20 eura mjesečno po osobi ne mogu ni preživjeti. Ne pomaže im mnogo ni dodatna zarada od skupljanja starog papira i metala. Od prikupljenog dobiju, navodno, jedva 5 eura dnevno. Da bi došli u Njemačku nerijetko rasprodaju i svoje skromne kućerke kako bi prikupili novac za put. „Za njih ovdje nema prespektive“, tvrdi Amdi Bajrami makedonski političar i parlamentarac.

Posljedice se vide. Sela oko Strumice na jugu zemlje, gdje pretežno žive Romi sada su gotovo prazna. U jednom od najvećih Romskih naselja u Evropi, u Skopskoj četvrti Šutka, svaka porodica ima nekoga svog u Njemačkoj. No, ruku na srce, nisu samo Romi ti koji u velikom broju dolaze u Njemačku. Početkom godine se i na desetine hiljada kosovskih Albanaca zaputilo ovamo. Oni su, nakon parlamentarnih izbora, kada su dotadašnje dvije suprotstavljene partije oformile koaliciju, masovno odlazili iz zemlje zbog dubokog razočarenja. Shvatili su da od političara nemogu očekivati nikakvo poboljšanje u svom nimalo lakom životu. Od strane onih koji su izbjegli se, kao razlog najčešće navodilo da „do srži korumpirani političari, žele zemlju samo još više opljačkati“.

Uz Kosovo i Makedoniju tu je i Crna Gora. Iako statistički podaci o broju onih koji iz ove zemlje dolaze u Njemačku nisu potpuni, brojke koje su dostupne govore da se iz brojnih jsiromašnih crnogorskih mjesta, poput Rožaja i Bijelog polja, put Njemačke zaputilo u prvih šest mjeseci ove godine, oko 6200 ljudi. Možda im je i smjernica bila tekst objavljen u lokalnim novinama u kojima su citirane navodne riječi gradonačelnika Braunschweig-a i Goslara, o tome da su doseljenici veoma dobrodošli. Pretpostavku da je većina ovih izbjeglica i došla u Niedersachsen, službeno još niko nije demantovao.

Put do navodnog raja, do Njemačke je moguć i na način na koji to rade Hrvati iz Bosne i Hercegovine. Naime, većina ih posjeduje hrvatske putovnice, a sa njima je lako ući u Njemačku, kaže Šefik Smlatić glasnogovornik lokalne vlasti u Bihaću. Ako se zna da je broj mladih nezaposlenih čak oko 67 odsto, onda ne čudi da su čitava sela oko mjesta poput Livna, Tomislavgrada, Kupresa, Drvara i Grahova, gotovo prazna.

Vlade ovih pobrojanih zemalja, Kosova, Makedonije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine, nisu zainteresirane da sagledaju probleme zbog kojih im stanovništvo napušta zemlju, javljaju njemački diplomati iz regiona. Zvuči gotovo skandalozno da će se u Beču krajem augusta ponovo sresti lideri zemalja zapadnog Balkana da zajedno sa predstavnicima EU razmatraju situaciju u svojim zemljama u kojima sami ne ispunjavaju obaveze zbog kojih su izabrani.

Sve u svemu, ne čudi što pojedini njemački političari, poput Hans Peter Friedricha, bivšeg Saveznog ministra unutrašnjih poslova, zagovaraju ponovno uvođenje viza za sve zemlje zapadnog Balkana. On smatra da bi trebalo zaustaviti pregovore o prijemu sa onim zemljama kandidatima za pristup EU, čiji građani masovno zloupotrebljavaju instituciju azila. On kaže, „Ona zemlja koja ne zaustavi zloupotrebu prava ne može ni biti članica EU“.