Senad Ajanović: Muzičar s diplomom inženjera strojarstva

Bild 1 vergrößern +

Senad Ajanović: Cijeli život sam radio i svirao

„Ja sam mašinski inžinjer po zanimanju. Napravio sam jednu samostalnu ploču prije rata koja zbog tog rata nikad nije izašla. To je bilo u Sarajevu. Cijeli moj nekakav život paralelno sam radio i paralelno sam svirao. Mislim, to je ljubav koju čovjek ne može jednostavno da ostavi po strani, bez obzira na druge poslove. I onda, uvijek se nađe šema kako sve to da se stigne. Isto kao i sada, sada isto imam stalni pos'o“, priča 48-godišnji Senad Ajanović koji sada radi u Njemačkom nogometnom savezu DFB, ali do toga je bio dug put.

Prvih 28 godina je proveo u rodnom Sarajevu: studirao, radio, nastupao kao muzičar. Po dolasku 1995. godine u Frankfurt na Majni, sarajevska diploma inženjera strojarstva i svjedodžba Muzičke škole nisu mu bile od koristi: „To je za mene bio kraj svijeta. Katastrofa. Sve što se događalo na samom početku je izgledalo kao da ću se odmah vratiti u Sarajevo. I ti sami počeci su meni ostali u jako, jako lošem sjećanju, naravno, zato što nisam znao njemački nijedne jedine riječi. Uglavnom, sam početak je bio jako težak.“

Repertoar i za nogometnu reprezentaciju

Ali glazbeni talent čini svoje. Senad Ajanović počinje ponovo nastupati, najprije samostalno pa s bendom. Izvorne pjesme, šansone, rok, latino ritmovi, bossa nova, komponiranje – ništa mu nije strano. I tako je do danas, svira gitaru i pjeva na nekoliko jezika: „Pjevam najrađe na našem jeziku, na hrvatskom i bosanskom. To mi je najdraže, a jako volim da pjevam na talijanskom, na španskom. Obadva ta jezika mi leže jako dobro. I pjevam na engleskom, normalno.“

Premda u Njemačkom nogometnom savezu ne obavlja poslove vezane uz nogomet, u prilici je sretati državne reprezentativce i ponekad im zasvirati i zapjevati. Njegov repertoar se dobro uklapa u multi-kulti momčad. Pjevaju, kaže, i oni s njim, a posebno ga je iznendio golman Manuel Neuer: „Neuer kompletno zna „...ravnicu“ da pjeva samnom, jer ga je Rakitić naučio kad je bio u Schalkeu. Pjevaju, naravno da pjevaju. Mi se jako fino družimo kad imamo vremena, ali toga je jako malo.“

Godine neizvjesnosti

Kantautor zvonkoga glasa i s izvrsnom artikulacijom, koji za sebe kaže da je veliki emotivac, dobio je posao u DFB-u tek nakon više godina neizvjesnog boravka u Njemačkoj, potom povratka u Sarajevo, a iz njega natrag – u Frankfurt na Majni. Tada u DFB-u dobiva najprije honorarni posao, a poslije i stalni, ali o poslu ne želi previše pričati ni navesti što konkretno radi, jer – kaže – ionako ga već zovu očevi koji misle da njihovi sinovi odlično igraju nogomet pa bi da ih se nekako „pogura“. Senad Ajanović zato tek navodi da je s poslom u DFB-u jako zadovoljan: „Nakon tri godine sam dobio ugovor na neograničeno – unbefristet. Imam divan posao, divne ljude s kojima radim. Oni mene jako puno vole, ja njih volim. Oni su super zadovoljni, ja sam super zadovoljan.“

Faul u nogometnoj integraciji

Radna integracija mu je uspjela, a „nogometna“ mu i ne ide baš uvijek – ponekad „šepa“. Recimo: na posljednjem Europskom nogometnom prvenstvu. Igrale su Njemačka i Hrvatska. Senad Ajanović je, kao djelatnik DFB-a, dobio dvije karte i na utakmicu, u Austriju, stigao s prijateljem – na dio tribina predviđen za Njemački nogometni savez. Na svima drugima njemački, a njih dvojica obukli hrvatske dresove!

„Oni su ostali šokirani. Svi su 'vako stali, gledaju u nas. Ja sam u prvom momentu pomislio: Bože, jesam ja nešto pogrešno uradio. Onda ja kažem sebi: Pa šta ima veze ako ja radim u DFB-u! Pa ovo je nogomet, ovo je sport: ja navijam za Hrvatsku, oni za Njemačku. I tu smo utakmicu dobili s 2:1 i ja sam bio sretan. Sutradan sam došao na posao, al' svi su bili tužni i ljuti. Ali su svi rekli – čestitam“, priča Senad Ajanović.

Povratak od "milion posto"

A što se glazbe tiče, tu nema „faula“: repertoar po želji! Pet godina svirke u frankfurtskoj „Alte Oper“, nastupi u ekskluzivnim hotelima, ali i zavičajnim restoranima i udrugama, izlazak tri CD-a, sva tri na neki način vezana za zemlju porijekla.

Nakon svega, Senad Ajanović zaključuje da se isplatilo se ponovo doći u Njemačku. Supruga Suzana već odavno ima dobar posao. Jedan sin ima 17, drugi 15 godina.

A povratak? Hoće li opet natrag u Sarajevo? Bez razmišljanja kaže: „Sto posto. U to sam siguran. Milion posto, čak i ako djeca ostanu ovdje, a što se tiče mene i Suzane milion posto. Mislim, sreća je pa imamo nekih svojih 60-tak kvadrata i na moru i u Sarajevu i onda ne bih ost'o ovdje, ma nema tih para!“