Potrošači i sigurnost proizvoda: Jesu li LED svjetiljke opasne?

Bild 1 vergrößern +

LED je skraćenica od Licht emitierenden Dioden - diode koje emitiraju svjetlost

Često nailazimo na reklame na kojima se propagira LED-svjetiljke. Poručuje se da troše manje struje i da jako dugo traju. Međutim, one su i puno skuplje od, recimo, onih nekadašnjih s običnim žaruljama. Ono što se obično ne navodi, ili se tek napiše najsitnijim slovima, je da LED svjetiljke s vremenom sve slabije svijetle. Na primjer, ako traju 1500 sati, pri kraju daju samo 55 posto početne jačine svjetla – one navedene na ambalaži. Ono što je još manje poznato, LED svjetiljke nisu uvijek bezopasne. No, što uopće znači skraćenica LED?

LED je skraćenica od Licht emitierenden Dioden, dakle od dioda koje emitiraju svjetlost. Međutim, za mrežnicu oka takva svjetlost nije uvijek bez rizika. U istraživanju, 2013. godine obavljenom za njemačku Saveznu službu za zaštitu rada i radnu medicinu, ustanovljeno je da mrežnicu oka može oštetiti emitirajuća bijela ili plava svjetlost. U istraživanju se upozorava da se u takvu svjetlo ne smije izravno gledati. Oko se može oštetiti već nakon 10 sekundi pa čak i ako se tokom dana u nju pogleda desetak puta po jednu sekundu. Riziku su naročito izloženi elektroinstalateri, zatim zaposleni u LED industriji kao i osobe koje brinu o svjetlosnim efektima u kazalištima, na koncertima, javnim skupovima i drugdje.

Jedno drugo testiranje, obavljeno 2015., dovelo je, međutim, i do drugih upozorenja. Ona se odnose na sigurnost LED svjetiljki. Šest od sedam kineskih, naručenih preko interneta, bilo je opasno. To je za ndr ustanovio Jürgen Ripperger, iz Saveza ekektronike - Verband der Elektronik – skraćeno VDE. Na primjeru jednog takvog kineskog proizvoda, pokazujući njegovo kućište i unutrašnjost, Ripperger je pojasnio: "Ovaj dio je apsolutno opasan. Da zaključim: u slučaju greške, kućište se može naći pod naponom, ali do napona, opasnog napona, može doći i ovdje, unutra; i ako bi to bio slučaj, recimo da tada ovo dotaknem, bilo bi to apsolutno opasno po život."

Već godinama u Europskoj uniji postoje norme koje kod proizvodnje moraju zadovoljiti i LED-svjetiljke, kao i da bi se uopće mogle uvesti i prodavati na zajedničkom europskom tržištu. Takve LED svjetiljke, kao i brojni tehnički proizvodi, nose oznaku CE. Na svim, u Offenbachu testiranim, LED svjetiljkama također se nalazila oznaka CE, iako su žice i pojedini dijelovi u kućištu bili loše izolirani. Normi EU se očito nije pridržavalo, CE- oznaka je lažna, kaže Ripperger: "To je krivotvorina, sigurno. Ničeg se tu nije pridržavalo. Oznaka CE u principu sugerira da su ispunjeni zahtjevi unutarnjeg europskog tržišta, sigurnosne norme. Naravno, pitanje je da li proizvođač zna te norme ili se nije dobro informirao. U svakom slučaju, odgovornost je na njemu; on se mora informirati. On je taj koji odgovara da se produkt napravi prema normama i da se u promet stavi kao siguran."

Jürgen Ripperger ne sumnja: takvim opasnim proizvodima, pa još s lažnom oznakom CE, nije mjesto na tržištu! "Takvi proizvodi ne smiju dospjeti na tržište. Još bolje rečeno: s tržišta se odmah moraju povući", kaže taj stručnjak. Za proizvod koji se stavlja na tržište, u Njemačkoj je odgovoran i onaj koji ga prodaje odnosno veletrgovac – uvoznik. U slučaju sedam testiranih LED svjetiljki, koje su koštale između 9 i 16 eura, u dva slučaja je ustanovljeno tko ih je stavio u promet. Kod suočavanja s nedostacima, jedan veletrgovac ih je odmah počeo povlačiti s tržišta, a drugi ustvrdio da više nisu u prodaji. U ostalih pet slučajeva – proizvođaču ili uvozniku – ni traga! Svih pet pošiljki stiglo je s iste adrese u Poljskoj, a uz njih je bio priložen račun iz Kine. U Poljskoj pak, na navedenoj adresi – ničega osim zapuštene velike stare hale! Ista adresa, naveo je istraživački tim ndr-a, pojavljuje se na Amazonu i Ebayu kod više desetaka različitih proizvoda.

U konačnici – kaže Mark Schulz iz poduzeća za zaštitu robnih marki - potrošači su nezaštićeni od krivotvorina, izručeni onima gladnima profita: „Kad pogledamo danas, vidimo da je za te individue ili organizacije profitabilnost veća nego na primjer kod trgovine drogom i tada je razumljivo da se na tržištu u velikoj mjeri "fušari", a Internet je kod toga prekrasan kanal za plasman. Kao kupac sam tu, u konačnici, nezaštićen. To nije moguće kontrolirati."

Na kraju – jedini mogući zaključak: paziti gdje se kupuje, što se kupuje i kod koga, iako vjerojtano ni tada nema stopostotne sigurnosti da je kupljeni proizvod siguran i uvijek vrijedan svoje cijene.