Bedri Iberdemaj : Prevodilac i „kralj među princezama”

Bild 1 vergrößern +

Bedri Iberdemaj: Moje kćeri su moje princeze

„Bio sam mlad i želio sam upoznati neku drugu zemlju. Njemačka mi se činila dovoljno različitom, ali i dovoljno blizu domovini”, kaže Bedri. I doista, po pitanju različitosti, Njemačka je ispunila njegova očekivanja: « Meni je bilo čudno da su ljudi tako otvoreni. I meni je odmah upalo u oči da ljudi puno nose naočale, to kod nas nije bilo tako puno. I čudno mi je bilo da ljudi govore tako glasno. Odmah mi je upalo u oči i da ljudi jedu puno krumpira. Krumpir na jedan način, krumpir na drugi način i uvijek se sve vrtilo oko krumpira“.

Bedri Iberdemaj je vrlo brzo naučio njemački jezik i upisao fakultet, studij foto dizajna u Dortmundu. Studij, posebno tehnička oprema potrebna za fotografiju bili su jako skupi pa je već u ovo vrijeme počeo i raditi kao prevodilac i sudski tumač. Fakultet je na kraju završio ali je svoj životni poziv pronašao u prevođenju. Fascinantnost ovog posla, kaže Bedri, leži u njegovoj raznovrsnosti, u kontaktima s najrazličitijim ljudima. Time je svaki dan zapravo sasvim drugačiji od onog prijašnjeg i rutine gotovo da i nema, ističe Bedri: „To je stvarno izazov, naravno čovek uvek treba da bude neutralan, da nema utjecaja, da se pogrešno ne prevede, jer svaki ima pravo da kaže što je njemu u srcu. I to je za mene bitno da to ja prevedem tako za druge“.

Tijekom svoje prevodilačke karijere, on je upoznao i mnoge poznate ličnosti i prevodio na mnogim važnim konferencijama i manifestacijama. Između ostalih, njegovi su klijenti bili bili i njemački političar Hans-Dietrich Genscher i Rita Süssmuth. A tijekom suđenja Slobodanu Miloševiću u Den Haagu, Bedri Iberdemaj je za njemačke televizijske postaje prevodio bivšeg srpskog predsjednika Slobodana Miloševića.

No, bez obzira je li riječ o ratnom zločincu, ubojicama ili sitnim kriminalcima, ističe Bedri, uvijek je važno zadržati profesionalnost, odnosno, ostaviti svoje osobno mišljenje ili osjećaje sa strane. I to je nešto, naglašava Bedri Iberdemaj, što se uči s godinama i vremenom. Na taj se način, kaže on, i štiti i ne nosi kući stvari koje je čuo na poslu: „Ja to radim vrlo profesionalno i dam svima tu mogućnost da se izraze na nemačkom jeziku. Ali kad je to završeno onda je to za mene gotovo pošto ja to ne uzimam sa sobom. Ima toliko tih slučajeva da je moj mozak naučio, navikao da to ne uzima sa sobom. Te sam probleme imao na početku moje profesije ali u međuvremenu ih više nemam. Naravno ti su slučajevi užasni ali ja sam naviknuo da branim samog sebe, kao što sam rekao imam jedan zaštitni zid u vezi ovih stvari.“

Taj zaštitni zid, odnosno, odmak od posla potreban mu je ne samo kako bi zadržao svoj unutarnji mir, već da bi se mogao posvetiti i obitelji. Bedri Iberdemaj ima dvije kćerke i samohrani je otac već više od 12 godina. Usprkos velikom angažmanu na poslu, svakodnevnom stresu i radu, to mu nikada nije predstavljalo veći problem – naprotiv: „Ja se osećam kao kralj pošto su one moje princeze. Nama je veoma dobro, mi pokušavamo da što više vremena provodimo zajedno i idemo često puta po odmorima. Princeze idu u školu, dobre su u školi, fala bogu da su one dobre u školi. Ne moram ja da se bavim s njihovim školama. Ja se moram puno više baviti s mojim princezama da idemo nekud, da poduzmemo nešto, u kino, teatar, to je naš problem, a škola nije nikad bila problem i veoma sam radostan da je to tako“.

„Princeze” naravno govore i tečno njegov materinji jezik, albanski. To im je i potrebno, budući da Bedri s njima često putuje i na Kosovo – u svoju staru domovinu, a Njemačku je zavolio i ona mu je tijekom godina postala novom domovinom. Ovdje su mu se otvorile sasvim nove drugačije mogućnosti i ovdje je pronašao svoj životni poziv. U Bochumu namjerava još dugo ostati. I raditi, prije svega ono što očito vrlo dobro umije – misli i riječi iz jednog jezika prenositi u drugi, od jednog čovjeka do drugog. Ostavljajući sebe po strani. Baš onako kako to mogu i znaju samo vrsni prevodioci.