Obitelj Čaušević: Marljivi obrtnici iz Düsseldorfa

Bild 1 vergrößern +

Elmenida i Amir Čaušević

Njezini roditelji su s prvim valom radnika doselili iz Jugoslavije u Njemačku još 60-ih godina. Kćerku su u dobi od 7 godina, kad je polazila u osnovnu školu, poslali rodbini u Krupi, pa se u Düsseldorf vratila tek kada je s 15 godina trebala krenuti na frizerski zanat, 1991. Nepunih 10 godina kasnije je Elmenida upoznala Amira, vjenčali su se poslije par godina i on je doselio u Njemačku početkom 2001. godine.

U zavičaju je Amir izučio automehaničarski zanat, te tamo imao i vlastiti obrt. No, kako nije vladao njemačkim jezikom kad se pridružio supruzi, zaposlio se najprije kao raznosač piva, ali kad je ta firma propala, a on se u međuvremenu ekspresno prilagodio novoj životnoj sredini, obitelj Čaušević je svu ušteđevinu uložila u otvaranje vlastite trgovine i servisa za prodaju i popravke bicikala u prometnom dijelu Düsseldorfa, te su se kao obrtnici osamostalili 2005. godine.

Kao i u početku rada vlastite firme, dok još nije sve teklo glatko i danas prodaju bicikle i pripadajuću opremu i na sajmovima. U poslu im – poglavito kad se radi, primjerice, o narudžbama putem računala iz Nizozemske i Luxumburga – pomažu dvije 13-godišnje kćeri, blizanke, dok treća, 5-godišnjakinja još ide u vrtić.

Marljiva obitelj Čaušević radi 6 dana u tjednu, pa i po dvije nedjelje u mjesecu, a glavni im je cilj da materijalno osiguraju svojim kćerkama vrhunsku naobrazbu. Svjesni su da se djeca ne kane vratiti u zemlju njihova podrijetla, jer Njemačku doživljavaju kao svoju domovinu, a i Amir, koji jedini od obitelji Čaušević nije ovdje rođen, nema namjeru – u najmanju ruku ne prije odlaska u mirovinu – ponovo mijenjati životnu sredinu i vraćati se u zavičaj, koji, međutim, cijela obitelj redovito posjećuje po dva do tri tjedna u godini.