Janika Ernst: Više od tri desetljeća u zdravstvu

Bild 1 vergrößern +

Janika Ernst na radnom mjestu u Wiesbadenu

"Radim u savjetovalištu, na endokrinološkom dijabetološkom odjelu. Moja svakodnevnica protječe u razgovorima. Pravim individualnu terapiju sa svakim pacijentom posebno, a radim i grupne terapije", priča Janika Ernst. Savjetovalište za dijabetes u kojem radi nalazi se u jednoj velikoj wiesbadenskoj klinici. U njemu se vadi krv i za par minuta saznaju vrijednosti šećera: i trenutna i ona prosječna iz posljednja dva do tri mjeseca. Nakon toga slijedi savjetovanje.

Noćne smjene bile su najteže

Svakom pacijentu, kaže Janika Ernst, posvećuje puno vremena. Prije, dok je radila kao medicinska sestra, za to nije bilo prilike. Po dolasku u Njemačku, 1984. godine, zaposlila se u bolnici u hessenskom mjestu Idstein. Posebno teške bile su joj noćne smjene: "Da vam pravo kažem, ja sam radila noćne smjene, preko 30 do 40 pacijenata sam obavljala, za jednu noć, sama. Koliko je bilo mrtvih, koliko je bilo na Intenzivnom, apsolutno nije interesiralo personal u upravi. I to me slomilo. To me slomilo, jer ja se nisam osjećala kako treba."

Ni u snu nije imala mira, mučilo ju je što nije sve stizala obaviti: "Ja sam se nekad noću budila, odnosno ujutro kad dođem iz noćne smjene, znala sam se probuditi i kažem: 'Pa ja u onoj sobi uopće nisam bila! Aaaaaa, pa nisam pacijenta ni vidjela!' Zato što sam možda bila primorana u prvih četiri, pet sati 'odraditi' prvog mrtvaca, prenijeti ga u mrtvačnicu do jutra, pozvati ljekara, pozvati da se smrtni list potvrdi... ne znam ni ja šta sve ne..."

Nepravde – i previše

Pogađale su je i druge stvari: svjedožba srednje medicinske škole, završene u Tuzli, u Njemačkoj joj se poduže nije priznala zato što njemački još nije dobro znala. Bilo je pokušaja i da ju se prebaci na lošije plaćeno mjesto njegovateljice, a plaću je imala manju od obećane. "Grozno. Bilo je strašno. Toliko nepravde!" - kaže s ogorčenjem. "To me zaista natjeralo da idem dalje i da se prekvalifikujem i da više nikad ne radim kao medicinska sestra."

Nakon 15 godina rada, od kojih se tri dodatno usavršavala, Janika Ernst stječe novo zvanje: "Diplomirala sam 1999. u fahu za dijabetes. Na njemačkom se moje zvanje zove Diabetesberaterin – Deutsche Diabetesgesellschaft, a na našem jeziku bi se to zvalo - savjetnik za dijabetes i dvije godine sam tražila posao u toj struci."

"Klinike se prodaju kao namještaj"

Poslije Idsteina Janika Ernst je radila u više klinika u Wiesbadenu jer neke su se zatvarale, druge prodavale, osoblje otpuštalo. Prema zdravstvu, gdje je profit u prvom planu, vrlo je kritički raspoložena: "Imam osjećaj da se klinike prodaju brže nego namještaj... Personal se kupuje kao komad namještaja, tako isto pacijenti se kupuju. Znači, pacijent je postao komercijalan. On je jedan broj koji može donijeti donijeti sumu x. Ako ne donosi, onda se vrlo brzo sve rasproda, jer se nije isplatilo. Uvijek se traže nove forme da se novac brzo zgrne."

Ukorjenjivanje u njemačku tradiciju

Kako je sama iskusila, štedjelo se na bolničkom osoblju, pa je na početku radila i dodatne – pomoćne poslove u nekim restoranima. Tada se još planirala vratiti u bivšu Jugoslaviju i nastaviti školovanje u medicinskoj struci. Međutim, u jednom od restorana upoznala je budućeg muža: "I umjesto da sam ostala godinu godinu dana, zaradila novce da se vratim u zemlju u kojoj sam htjela studirati, da, slijedila je udaja - zaruke krajem 1984., a '85. sam se udala za tog Nijemca. Znači, 32 godine smo zajedno i iz tog braka je dvoje djece došlo na svijet, Saša i Stela."

Janika u međuvremenu ima i dvoje unučadi. "Snaha je Njemica, prijatelj od Stele je isto Nijemac. Imam osjećaj da se te njemačke familije nikad neću moći riješiti", kaže smijući se i dodaje da su time njeni korijeni zadržavaju u "njemačkoj tradiciji". Njoj je prilagodila i ime: Janica je postala Janika, jer je tako zovu Nijemci, pa se tako i predstavlja.

Putovanja kao hobi

Uz sve obveze ima vremena i za društveni rad u wiesbadenskoj Hrvatskoj kulturnoj zajednici gdje pomaže starijima i bolesnima koji nemaju obitelji. I iznad svega rado i puno putuje: "Putujem po cijelom svijetu. Svake godine sam dva do tri puta u našoj zemlji, paralelno Malta, Španija, Afrika, Dubai..., tako da je meni putovanje hobi. Ja, ako sam na poslu – na poslu sam, a između posla i mog privatnog života sam zasigurno na nekom putovanju."