Obitelj Krstanović iz Berlina: Primjer dobre integracije kroz generacije

Bild 1 vergrößern +

Obitelj Krstanović u Kanzleramtu: unuka Marija, djed Milan, baka Matija, državna tajnica Özöguz, Ankica i njezin suprug Zdravko

Na nedavnom obilježavanju pedeste godišnjice organiziranog dolaska stranih radnika u Njemačku u uredu kancelarke Angele Merkel našli su se predstavnci nekoliko generacija stranaca koji žive u Njemačkoj. Među njima je bila i obitelj Krstanović iz Berlina koja je u ured kancelarke pozvana zbog svoje uspješne integracije u Njemačko društvo.

Obitelj na prvom mjestu

Djeca u obitelji Krstanović stoje na prvom mjestu. Pripadnica srednje generacije Ankica kaže kako je to samo po sebi razumljivo, no mnogima, pogotovo na njezinom radnom mjestu baš i nije. „Za mene je jasno da je meni obitelj važna. Ja ću nekad s kolegama otići na piće, evo upravo sada u ovo doba godine i na Božićni sajam. Ali oni mene neće svaku večer upitati hoćeš li s nama na piće. Jer oni znaju da je za mene nešto drugo važno. Kod mene u frimi rijetki su koji imaju djece, a još rjeđi oni s troje djece“, kaže Ankica. No Ankica je tako odgojena, kako voli reći u hrvatskom i katoličkom duhu u obitelji s mnogo djece. U Njemačku je došla kao petomjesečna beba 1968 a njezin otac Milan je od 1964. ovdje radio kao tesar. Nakon toga je došao i ostatak oitelji: Ankica ima jednu sestru i četiri brata. Svi su izvrsno integrirani i uspješni u svojim pozivima.

Integracija kroz jezik i uspjeh

To nije stvar slučaja. Roditelji Milan i Matija od samog početka su ulagali mnogo napora da djeca nauče njemački jezik i budu dobro integrirana. „U susjedstvu smo se igrali sa svom djecom, tada se još igralo vani, nisu svi sjedili pred kompjuterom. Tu smo imali prve kontakte s Nijemcima i drugim nacijama ali se jezik učilo najviše kroz školu“, prisjeća se Ankica. Uskoro su djeca, što je bio slušaj i s drugim doseljeničkim obiteljima, počela za roditelje prevoditi s njemačkog kad je to zatrebalo.“Ja sam za svoje roditelje ubrzo postala tumač, ispunjavala sam neke formulare i tako. Nama drugoj generaciji, koji smo tu pohađali škole je bilo puno lakše. Najlakše je integrirati se ako poznaješ jezik“.

Integracija je drugoj generaciji, kojoj pripada i Ankica, išla mnogo lakše nego prvoj jer njima se nije, kako kaže, sve serviralo na pladnju kako je to slučaj posljednjih godina. „Oni su učili na radnom mjestu. S Nijemcima, susjedima. Sami su se snalazili. Sjećam se, postojala je jedna knjiga 'Deutsch für Ausländer’, tu je tata gledao i učio koliko je stigao. Jer mnogi su radili po 10 sati na dan na građevini kao moj otac“.

Trećoj generaciji Krstanovića u Njemačkoj integracija je nešto što se odvija samo po sebi, automatski. S svojom djecom Ankica i njezin suprug Zdravko, se trude što je više govoriti hrvatski kako ne bi izgubili kontakt i s tom stranom svoje osobne kulture. Jer, kako naglašava Ankica, i kancelarka Angela Merkel je na proslavi 60. godišnjice odolaska prvih gastarbajtera istakla kako je osim integracije važno zadržati i kontekt s korijenima. „Mi sa svojom djecom govorimo hrvartski, idemo često i u Hrvatsku. Mlađi sin pohađa i hrvatsku dopunsku nastavu. I često razgovaramo o temama iz Hrvatske a i moji roditelji s unucima pričaju često o domovini“.

Prisjećanje na početke

Ankica pored odgovornog posla i brige oko obitelji, pronađe slobodnog vremena i za društveni rad. Vrlo je aktivna u Hrvatskoj katoličkoj misiji i to posebice na raznim projektima vezanima uz mlade. A često zna pomoći i kad zapne kod svakodnevnih zadaća poput pisanja prijava za zaposlenje. „Naravno mogla bi se ja samo koncentrirati samo na svoju djecu, od njih napraviti nešto super, što i radim ali ja isto tako pomažem i drugu djecu koja mi se obrate“, kaže Ankica koje je izgradila karijeru u jednoj poznatoj savjetničkoj tvrtki. Društveni angažman je i jedan od razloga zašto je obitelj Krstanović od Hrvatskog svjetskog kongresa izabrana kao primjer dobre integracije kroz generacije. Roditelje koji, kako kaže Ankica, ne vole isticanje u prvi plan, je poziv na proslavu u kancelarski ured ugodno iznenadio. Jer bila je to prilika da se obitelj Krstanović nakratko, kroz prisjećanja, vrati na početak svog njemačkog puta. „Moji roditelji su bili oduševljeni i to me stvarno iznenadilo. Bilo im je jako drago i onda je tata počeo prićat cijelu svoju životnu priču... “.