Marijana Erstić: Znanstvenica pred habilitacijom

Bild 1 vergrößern +

Marijana Erstić

Doktorica znanosti Marijana Erstić je objavila oko 50 stručnih i znanstvenih radova, a u Njemačkoj, Austriji i Hrvatskoj je održala i niz predavanja. U središtu njenog znanstvenog rada i istraživanja je ratna tematika u različitim vidovima umjetnosti, a isto tako i zloupotreba umjetnosti, kulture i medija u cilju postizanja – po čovjeka i društvo - politički štetnih ili čak i pogubnih ciljeva. Na takvu tematiku „natjerao“ ju je i vlastiti životni put, o kojem priča: „Rođena sam u Siegenu 1971. godine i imala sam sudbinu mnoge djece koja su rođena ovdje, u dijaspori. Nisam odrasla u Njemačkoj, nego sam kao beba odnesena u Hrvatsku gdje sam odrasla i živjela do svoje 20. godine.“

Djetinjstvo u Varaždinu, rana mladost u Zadru

Najranije djetinjstvo Marijana Erstić provodi u Varaždinu odakle joj je majka. U Zadru, odakle je otac, završava srednju školu i počinje studirati njemački ¸jezik i povijest umjetnosti: „Nakon prve godine studija je počeo rat 1991. godine. Moj tata, koji je još uvijek bio u Njemačkoj, onih dana je rekao mami: `Sad vi dolazite u Njemačku!´ I onda smo došle.“

Nakon dolaska u Siegen, gdje je otac živio, Marijana Erstić nastavlja studij. Do toga je došlo, kaže, sretnim slučajem, zahvaljujući honorarnom poslu u novinama Siegener Zeitung: „To je bio posao na nekakvoj traci: stavljale su se reklame u novine i taj je posao radilo dosta učenika i studenata. I oni su mi objasnili da postoji sveučilište. Upisala sam se već u proljeće 1992. i u Siegenu sam završila studij, promovirala i dobila posao. Studirala sam iste predmete, a uz to je još došla talijanistika.“

U Siegenu – na sveučilištu

Na istom sveučilištu doktorica znanosti Marijana Erstić sada i predaje dva predmeta: germanistiku i opću znanost o književnosti. Dosad je objavila oko 50 stručnih i znanstvenih radova. Kako se rat održava u umjetnostima 20. stoljeća – filmskoj, likovnoj, fotografskoj i u književnosti – to je njena glavna preokupacija, a ujedno i tematika za predstojeću habilitaciju: „Radi se o tome da 20. stoljeće i radove 20. stoljeća čitam kao odraz nesigurnosti, jer ipak je to bilo stoljeće ratova: 1. svjetski rat, 2. svjetski rat, hladni rat, balkanski ratovi koji ustvari i zaokružuju to 20. stoljeće. U svakom slučaju, to se održava i na umjetnost i s tom premisom i spajam sve te radove koje sam napisala.“

Istraživanja o zloupotrebama umjetnosti, kulture, medija...

U svojim radovima Marijana Erstić istražuje, pored ostalog, upotrebu i zloupotrebu kulture, umjetnosti i medija u političke svrhe kod kojih su krajnji cilj i efekt politička manipulacija i manipuliranje masama. Interes za takvu i ratnu tematiku, priča znanstvenica, nije nastao slučajno: „Nije slučajno. Znam da se radi o mnogo drugih ljudi, a ne samo o meni: rat nam je usvari pomaknuo život, odveo u nekakve druge rijeke koje su nas vodile. Ja nikad ne bih završila u Njemačkoj da nije bilo rata, tako da mene to zaokuplja još od onih dana kada se to dogodilo makar rat sama nisam doživjela. Bila sam u Njemačkoj cijelo to vrijeme na čemu sam vrlo, vrlo zahvalna, ali moj se život poremetio kroz taj rat, usvari postao potpuno novi život tako da je ta temetaika mene kao osobu formirala na nekakav način i to je bitno za moj znanstevni rad na tome, jer uvijek znanstveni rad ima i dozu osobnosti.“

Budućnost zasad pod upitnikom

Uz znanstveni rad i poduku studenata, Marijana Erstić ima i puno drugih obveza: organizacija ili vođenje znanstvenih skupova ili izlaganje na njima, kao i na javnim tribinama, pisanje recenzija... No u ovom trenutku ne zna kako će izgledati budućnost, budući da, poput brojnih na njemačkim sveučilištima, ima ugovor na određeno vrijeme: „Ne radi se o stalnom poslu. To je veliki problem njemačkih sveučilišta: 80 do 90 posto zaposlenika na njemačkim sveučilištima nije zaposleno na stalno radno vrijeme. Takva mjesta su postala jako rijetka i to je borba kod svih nas. Zbog toga radimo tako puno, jer to ne samo da je nama bitno, zbog nas samih, nego i zbog opstanka na tim svečilištima.“

Prezime kao dio identiteta

Doduše, priča Marijana Erstić, imala je priliku raditi u Zadru: „Jednom sam se natjecala i dobila sam uistinu to radno mjesto. To je bilo mjesto docentice na Sveučilištu u Zadru, što je bilo fantastično i prekrasno. I na kraju sam odlučila ostati u Njemačkoj zbog privatnih razloga... Privatni razlog je – suprug.“

Suprug je Nijemac i podržava ju u njenom radu. Prilikom udaje Marijana Erstić nije promjenila prezime. „Moje prezime sam zadržala, jer je to dio mojeg identiteta i to mi je jako bitno“, kaže sada 43-godišnja znanstvenica.