Meho Travljanin: Domovina nije mjesto već osjećaj

Bild 1 vergrößern +

Meho Travljanin

Gdje je domovina? I šta je ona? Za Mehu Travljanina je to kompleksno pitanje, na koje se može ponuditi mnogo odgovora. No, mladom Krajišniku, rođenom 1983. godine u Sanskom Mostu, je jedno jasno, to nije geografski pojam, već emocija. A emocije su Mehi najvažnije u životu. „Osjećam, dakle mislim“, kaže, a otkako misli, voli ljude i komunikaciju s njima. Od toga naročito profitiraju članovi Islamskog kulturnog centra Bošnjaka u Berlinu, u kome se Travljanin godinama angažuje. Kao student je drugim mladima davao dodatne časove matematike, pomagao im da se bolje integriraju u njemačko društvo. Danas je predsjednik ove po brojnosti najveće zajednice Bošnjaka u Njemačkoj.

Već kao dijete shvatio da mora biti hrabar i vrijedan

Meho Travljanin je sa tri godine izgubio oca, samohrana majka se brinula za njega i dva brata u Trnovi pored Sanskog Mosta, sve do 1992. Godine. A onda rat i bijeg, prvo u Sloveniju, pa onda u Berlin. U berlinu je porodica od 1993. Godine, Meho vrijedno uči i ubrzo se uspisuje u gimnaziju. No majka odlučuje da se porodica, nakon završetka rata, vrati u Bosnu. Nanovo početak, nanovo gimnazija, no nakon nje, odluka da se vrati u Berlin i upiše studij na Tehničkom univerzitetu. „Prvo što mi je kao djetetu bilo interesantno je da nije nigdje bilo brda, samo ova ogromna ravnica i ogroman veliki grad i to je bilo fascinirajuće.“

Mehi Travljaninu je vrlo brzo postalo jasno da mora da bude vrijedan, da uči. I učio je, poslije 6.razreda su mu ocjene tako dobre da se može upisati u gimnaziju. No, majka nakon dvije godine odlučuje da se porodica vrati nazad u Bosnu.

„Studirao sam inženjersku ekonomiju, nakon toga ekonomiju sa sociološkim smjerom, tako da je pored ovih tehničko-ekonomskih predmeta težište mojih istraživanja bio i veliki dio sociodruštvenih nauka, organizacijska psihologija, antisemitizam i interkulturalna kompetencija.“

Interkulturalna kompetencija u službi posredovanja među religijama i kulturama

I upravo ta interkulturalna kompetencija ga navodi da se, pored posla inženjera, dodatno angažuje u Islamskom kulturnom centru Bošnjaka gdje se prvo brine za odnose sa javnošću te sa drugim zajednicama. Drugi članovi ove institucije prepoznaju kvalitet njegovog rada i biraju ga za predsjednika centra, već po drugi put: „U ovom mandatu sam čak član Savjetodavnog vijeća za strance, Landesintegrationsbeirat. Između ostalog, savjetujemo senat o svim bitnim pitanjima integracije. I onda vidite da se sve ponavlja, recimo ta tematika izbjeglica. Mi kao Bošnjaci i Bosanci možemo dati bitne impulse kako se ophoditi prema tim ljudima i vidimo de se ponavljaju iste greške kao 90-tih godina."

Meho Travljanin je rado viđen gost na različitim podijumskim diskusijama, u prostorijama Centra redovno organizuje međureligijske dijaloge. Nađe vremena za sve, iako se u međuvremenu i oženio. Lijepo mu je u Berlinu, kaže, no veoma rado se vraća kući u Bosnu, jer domovina nije geografski pojam, dodaje, već osjećaj: „Da budem sasvim iskren, svugdje je čovjek nekako stranac, a kod kuće je kod kuće, koliko god uspješni bili. Veoma dobro govorim njemački jezik. Zaista sam sveprisutan u ovdašnjem javnom životu i na poslu ali jedno je racio, a drugo emocija.“